E od svega, moram priznati da mi je ovo najdraži poklon za ovu našu godišnjicu.Semezdin Mehmedinović poslao nam je pjesmu koja se zove "Pisac", a osoba o kojoj je riječ je također jedan drag čovjek – Miljenko Jergović. Helem, kako je važno da bude prelomljena kako treba ovaj uvod je bio neophodan. Bez njega slika sve poremeti! Grafički razlozi su i odgovor na pitanje zašto se slova pjesme jedva vide? helem, hvala Semezdinu za ovaj divni poklon za naš blog rođendan.
Dakle, samo za Blob Semezdin Mehmedinović:
PISAC
Često ga nazovem otkad su javni udari na njega učestali. Prigovaraju mu da
je anti-Hrvat, da je anti-musliman, da je anti-semit. Premda ništa od toga,
razumije se, nije tačno. Ali, na ulici ga presreću nepoznati prolaznici, u
restoranu, u praonici auta. Nije prijatno sretati nepoznate osobe koje se
ponašaju tako kao da te oduvijek znaju.
Večeras ga zovem: “Šta radiš?” “Čitam Krležu.” Kaže, “Krleža je do
smrti uz krevet preventivno držao spremljen karabin.”
U Zagrebu i Sarajevu sve čine
da ga unize, izbljuju iz sebe
a on se savim odomaćio
u utrobi kita koji frkće, luči kiselinu.
Uvijek u Zagrebu i Sarajevu kad
pomisle da su ga sumporom otopili
Pisac im pokloni novi tom,
još jedan Moby Dick po Jergoviću.
If you think drivers are distracted now, wait until they have little light-up disembodied talking doll heads on the dash. If you think morons take too long to park now, just wait till some future fool is trying to figure out which way the wheels go–I see people every day trying to park–not even parallel–who can't figure out which way the car goes when they turn the wheel–especially in reverse. If you think it will ever roll for real.