**************** POSJETITE IWPR ON LINE: http://www.iwpr.net**************
TRIBUNAL ODBACUJE TVRDNJE DA JE MILOSEVICEVA SMRT UZROKOVANA NEBRIGOM
To sto je istraga opovrgla tvrdnje da je neadekvatan medicinski tretman doveo do
smrti okrivljenog nije previse dojmilo kriticare suda.
Pise: Michael Farquhar iz Haga
Sudija Haskog tribunala odgovoran za internu istragu o smrti Slobodana
Milosevica – koji je ove godine u pritvoru umro od srcanog udara – odbacio je
tvrdnje da je bivsem jugoslovenskom predsjedniku bila uskracena adekvatna
medicinska njega.
U svom zavrsnom izvjestaju, objavljenom 31. maja, sudija Kevin Parker kaze kako
ljekari cije je misljenje zatrazeno nakon Miloseviceve smrti imaju podijeljeno
misljenje o tome da li bi bivsi jugoslovenski predsjednik jos uvijek bio ziv da
je zbog srcanih smetnji bio podvrgnut hirurskom zahvatu.
Ovaj dokument je izazvao konsternaciju kriticara suda, ukljucujuci i
Milosevicevog brata Borislava, koji je za rusku novinsku agenciju Interfaks
(Interfax) izjavio kako su pomenuti zakljucci “potpuno pogresni”, te zatrazio
nezavisnu istragu.
Prije nego sto je u martu umro, Milosevic je lobirao da mu se dozvoli lijecenje
u Centru za kardiovaskularnu hirurgiju “Bakuljev” u Moskvi. Pristalice bivseg
jugoslovenskog predsjednika kazu da je otpor prema ovakvom potezu u konacnici
rezultirao njegovom smrcu, a bilo je cak i tvrdnji o navodnom trovanju.
Ali, izvjestaj sudije Parkera upucuje na to je Milosevic barem djelimicno kriv
za vlastitu smrt. U njemu se navodi odbijanje optuzenog da slusa savjete ljekara
i njegovo samoinicijativno uzimanje lijekova prosvercovanih u haski zatvor,
kao i indicije da je namjerno doprinosio pogorsanju vlastitog stanja.
Istovremeno, u dokumentu se priznaje da je Milosevic bio u mogucnosti da to cini
zbog propusta u obezbjedenju pritvorske jedinice. A ti propusti nastali su kao
rezultat privilegija koje su mu date kako bi se mogao sam braniti.
Izvestaj sudije Parkera razotkriva neke kljucne cinjenice koje se ticu
Milosevicevog zdravlja, koje su se dale naslutiti jos tokom sudenja, ali su
ostale na nivou spekulacija, djelimicno i zbog toga sto su bile tretirane kao
povjerljive.
“Ono sto je ovaj izvjestaj otkrio je koliko su ozbiljne bile njegove srcane
smetnje”, primijetila je Dzudit Armata (Judith Armatta), koja je o
Milosevicevom sudenju izvjestavala za Koaliciju za medunarodnu pravdu (Coalition
for International Justice).
Sudija Parker pominje i dokaze o tome da su Milosevicu u vise navrata
prokrijumcareni lijekovi u hasku pritvorsku jedinicu.
Jos u februaru 2002., Milosevicu je nakon jedne od posjeta u dzepu sakoa
pronaden lijek za povisen krvni pritisak. U julu 2004., u uredu koji mu je u
haskom zatvoru stavljen na raspolaganje kako bi pripremao odbranu, pronadeni su
lijekovi koji mu nisu bili prepisani i flasa viskija. Metalni poklopac na flasi
bio je zamijenjen plasticnim, da se ne bi aktivirali zatvorski detektori za
metal.
Otprilike u isto vrijeme, testiranjem uzoraka Miloseviceve krvi ustanovljeno je
i prisustvo lijeka protiv anksioznosti, koji mu nije bio prepisan.
Kasnije iste godine, upravnik pritvorske jedinice izrazio je zabrinutost zbog
toga sto su Miloseviceve privilegije – ukljucujuci i ured u koji je samo on imao
pristup – onemogucavale potpunu kontrolu njegovog pristupa lijekovima koji mu
nisu bili prepisani.
Nakon toga su preduzete mjere za pojacanje bezbjednosti oko Milosevica,
ukljucujuci i postavljanje prozora kroz koji se moze gledati u taj ured, ali ne
i iz njega. Ali time problem ocito nije bio rijesen, tako da je u decembru 2005.
sef zatvora ponovio kako ne moze preuzeti odgovornost za Milosevicevo zdravlje.
“Mora se priznati”, zakljucuje sudija Parker u svom izvestaju, “da je aranzman
kojim je u ovom slucaju bila odobrena upotreba privilegiranih objekata unutar
PJUN-a [Pritvorska jedinica Ujedinjenih nacija] . . . ugrozio bezbjednost
PJUN-a, a on pruza i odgovor na pitanje kako je gospodin Milosevic mogao imati
pristup raznim lijekovima koje mu nisu prepisali njegovi ljekari.”
Prebacivanje pritvorske jedinice u novi blok celija unutar istog holandskog
zatvora omogucilo je osoblju da dodatno poboljsa Milosevicevu bezbjednost. Ali,
to se desilo tek u februaru ove godine, svega nekoliko nedjelja prije njegove
smrti.
Sudija Parker tvrdi da su upravo u vrijeme optuzenikove smrti poduzimani napori
da se razjasni situacija vezana za njegov pristup lijekovima. Tim naporima, po
njegovim rijecima, nije islo u prilog “uporno suprotstavljanje” od strane samog
Milosevica, ukljucujuci i njegovo odbijanje da dopusti objavljivanje medicinske
dokumentacije.
Pocetkom ove godine je prvi put bilo postavljeno i pitanje Milosevicevog
navodnog uzimanja lijeka rifampicin, koje je sada u samom sredistu kontroverzi
vezanih za njegovu smrt.
U nastojanju da ospori tvrdnje da nizak nivo medikamenata u njegovoj krvi
pokazuje da se on ne pridrzava terapije, Milosevic je 12. januara lijekove uzeo
u prisustvu bolnicara i bio nadziran jos dva sata kako bi bilo jasno da ih nije
ispljunuo. Ali testovi su i dalje pokazivali da je prisustvo lijekova u
organizmu gotovo neznatno.
Upravo tada su ljekari prvi put posumnjali u to da on tajno uzima rifampicin,
koji se koristi za lijecenje lepre i tuberkuloze i cija je prateca pojava
slabljenje djejstva lijekova za smanjenje visokog krvnog pritiska. Novim
analizama uzoraka Miloseviceve krvi uzetih 12. januara, potvrdeno je prisustvo
tog lijeka.
Neposredno pred smrt, Milosevic – kome je malo prije toga bilo receno da mu je u
krvi naden rifampicin – pise ruskim vlastima, tvrdeci da ga neko truje. Kao
dokaz navodi da su ga sa cinjenicom da je u njegovom organizmu ustanovljeno
prisustvo pomenutog lijeka upoznali tek dva mjeseca nakon tog otkrica.
Sudija Parker u svom izvestaju nudi drugacije objasnjenje ovolikog kasnjenja, i
navodi da je za testove kojima je potvrdeno prisustvo rifampicina, te
prosljedivanje rezultata ljekaru iz medicinskog odjela pritvorskog centra
Tribunala bilo potrebno nekoliko nedjelja. Zatvorski se ljekar potom konsultovao
sa kolegama i advokatom oko toga da li po holandskom zakonu ima pravo da sa ovim
nalazima upozna sud i bez Milosevicevog pristanka. Sa okrivljenim se napokon
suocio pocetkom marta.
Oslanjajuci se na misljenje ljekara koji je izvrsio testiranje na rifampicin,
sudija Parker izrazio je sumnju u to da je Milosevic mogao unositi navedeni
lijek u organizam bez svog znanja. Da je bilo tako, rekao je on, “vrlo je
vjerovatno” da bi se okrivljeni pozalio svojim ljekarima na sporedne efekte,
poput “primjetno” crvenkaste boje urina.
Uprkos Milosevicevom poricanju, kako kaze sudija Parker, moze se izvuci
zakljucak da je on rifampicin uzimao svojevoljno. “Ako je to tacno”, nastavlja
on, “okolnosti takode navode na zakljucak da je on manipulirao efikasnoscu
prepisane terapije u druge svrhe, ocito se izlazuci riziku”.
Osim uzimanja neprepisanih lijekova i nepridrzavanja terapije koju su mu
odredili ljekari u Hagu, sudija Parker je kao jedan od mogucih faktora koji su
doveli do Miloseviceve smrti naveo i njegov nezdrav nacin zivota – ukljucujuci
odbijanje da se bavi fizickim vjezbama, pusenje i nepridrzavanje preporucenog
rezima ishrane.
Sto se tice ostalih kljucnih pitanja o tome da li je Milosevic primao adekvatnu
medicinsku njegu, u izvjestaju se navodi misljenje profesora Lea Bokerije iz
moskovskog centra “Bakuljev”, gdje je Milosevic zelio da se lijeci. Nakon sto je
Milosevic umro, Bokerija je uputio pismo istraznom timu, u kojem je nagovijestio
da bi se – u slucaju da je opuzeni bio hospitalizovan u Moskvi – ustanovilo da
je operacija neophodna, te se takvom intervencijom mogla sprijeciti njegova
smrt.
Istovremeno, medutim, ostali ljekari koji su tokom istrage konsultirani –
ukljucujuci i francuskog kardiologa, jednog od trojice strucnjaka koje je
Milosevic u decembru prosle godine angazovao kako bi procijenili njegovo
zdravstveno stanje – ne slazu se sa ocjenom da je operacija bila neophodna, niti
da bi mu spasila zivot.
U svjetlu stava koji je zauzela ova grupa strucnjaka, sudija Parker kaze: “Ovom
istragom nije utvrdeno da je bilo propusta u medicinskoj njezi koju su
gospodinu Milosevicu pruzali oni koji su ga lijecili u PJUN-u.”
Medutim, od pocetka je bilo jasno da istraga koju je sprovelo osoblje Tribunala
nece zadovoljiti kriticare suda.
Dzonatan Videl (Jonathan Widell), doktorant prava koji je o aktivnostima
Tribunala pisao za veb-sajt “Serbianna”, insistira na tome da ova najnovija
saznanja ne bi trebala biti i kraj price.
“Sve u svemu, u izvjestaju se tvrdi da je Tribunal nevin”, izjavio je on za
IWPR, napominjuci kako se cini da je istrazni tim ulozio vrlo malo truda u to da
razmotri makar mogucnost da je neko drugi osim samog Milosevica kriv za njegovu
smrt.
Takode je ukazao na ono sto su po njegovom misljenju kontradikcije u zakljuccima
izvjestaja, ukljucujuci i navode po kojima je Milosevic pocetkom godine uzimao
rifampicin kako bi pogorsao svoje zdravlje, dok su mu istovremeno krisom
dostavljani lijekovi namijenjeni otklanjanju njegovih zdravstvenih problema.
No, Armata smatra da je poslednji izvestaj samo potvrdio ranija nagadanja o
Milosevicevom manipuliranju vlastitim zdravstvenim problemima.
“Sto se tice MKSJ-a [Medunarodni krivicni sud za bivsu Jugoslaviju], on se moze
smatrati krivim zbog toga sto je previse vjerovao Milosevicu i posredno mu
omogucio da nabavlja prokrijumcarenu robu izvana”, kaze ona. “Ali za
ugrozavanje svog zdravlja odgovoran je sam Milosevic.
“Zapanjujuce je da je, s obzirom na ozbiljnost stanja u kojem se nalazio,
manipulirao [svojom] terapijom. Ali, Milosevic je bio kockar. Kockao se zivotima
svojih zemljaka i zemljakinja – ali i svojim vlastitim.”
Michael Farquhar je izvestac IWPR-a.
KRAJISNIK TVRDI DA RATNU RETORIKU TREBA STAVITI U KONTEKST
Politicar bosanskih Srba optuzen za genocid tvrdi da su ostre izjave koje su on
i njegove kolege davali tokom rata pogresno shvacene.
Pise: Adin Sadic iz Haga
“To je bilo besmisleno”, priznao je ove sedmice politicar bosanskih Srba,
Momcilo Krajisnik, kada su ga haski tuzitelji suocili sa izjavama koje je sam
dao 1993. U januaru te godine, on je naciju bosanskih Muslimana opisao kao
“vjestacku i komunisticku tvorevinu” i “nevjernicku sektu turskog porijekla”.
U transkriptima sa iste sjednice parlamenta bosanskih Srba, kojom je
predsjedavao okrivljeni, zabiljezeno je kako Krajisnik od svojih kolega trazi da
“Muslimane jednom zasvagda odvoje od srpstva”.
A u haskoj je sudnici ove sedmice, uz ocigledno kajanje, izjavio: “Kad bih se
mogao distancirati od takvog Momcila Krajisnika, ja bih to ucinio.”
Nakon visesedmicnog svjedocenja u okviru dokaznog postupka odbrane u procesu
koji se protiv njega vodi po optuzbama za ratne zlocine, ukljucujuci i genocid,
Krajisnika trenutno unakrsno ispituju tuzioci.
Oni tvrde da je okrivljeni za vrijeme rata imao jednu od kljucnih uloga u
“zajednickom zlocinackom poduhvatu”, ciji je cilj bio da se – masovnim
ubistvima, deportacijom i progonom – Muslimani i Hrvati otjeraju iz veceg dijela
Bosne.
Vazan dio dokaznog materijala protiv njega predocen je u formi zabiljezenih
izjava koje su u to vrijeme davali Krajisnik i njegove kolege i iz kojih
proistice da su oni podrzavali takav plan.
Ali, osim u ovom slucaju kad je izgledalo da se kaje, Krajisnik je veci dio
protekle nedjelje utrosio na sistematsko poricanje drugih slicnih izjava,
nastojeci da pokaze kako, kad ih se gleda u odgovarajucem kontekstu, one i nisu
bile toliko lose.
Cak su i anti-muslimanski komentari koje je iznosio pred parlamentom, kako je
objasnio, mogli biti samo “retoricke” primjedbe ciji je cilj bio da se odredena
politika “proda” okupljenim poslanicima i obezbijedi njihova podrska mirovnim
sporazumima. Krajisnik je insistirao na tome da mirovni prijedlozi koje je
potpisao – mnogo bolje nego ovakve i slicne opaske – pokazuju kakvi su bili
njegovi stavovi tokom rata.
Prije nego sto su pred njega polozeni zapisnici sa skupstinskih zasijedanja,
Krajisnik je tvrdio da bosanskim Muslimanima nikada nije osporavao pravo da se
smatraju nacijom. Rekao je i da ih je svega “jednom ili dvaput” nazivao pogrdnim
imenima, i to u kontekstu narocito zustrog razgovora vezanog za zauzimanju
njegovog vlastitog sela od strane muslimana.
Ali, kad je suocen sa svojim komentarima u parlamentu, on je pred sudom rekao da
ih se cak i ne sjeca, dodavsi u sali da ga, u svjetlu tog “otkrica” tuzioca
Alana Tigera (Alan Tieger), ne bi iznenadilo da ih bude jos. I bilo je.
Tako je Tiger u nastavku predocio dokumentaciju vezanu za skup koji je
Krajisnikova Srpska demokratska stranka (SDS) u avgustu 1994. odrzala u Banja
Luci. Na tom skupu Krajisnik pozdravlja govore svojih kolega – ukljucujuci i
Radoslava Brdanina, u meduvrmenu osudenog za ratne zlocine – u kojima oni
poricu da su bosanski Muslimani zasebna nacija i isticu obavezu Srba da
trijumfiraju nad nehriscanima. Tom prilikom je zabiljezena i Krajisnikova
podrska tim “divnim rijecima”, kao i njegova napomena da Srbi i Muslimani
“jednostavno ne mogu ziveti zajedno”.
Suocen sa tim izjavama, Krajisnik je ponovo insistirao na tome da one ne treba
da budu shvacene doslovno. “Rekao sam ‘divna izjava’ da sto prije predem preko
Brdaninovih opaski, s kojima se nisam slagao”, rekao je on sudijama.
Ali, u ovom se slucaju ne radi samo o Krajisnikovim licnim izjavama iz ratnog
perioda, posto tuzilastvo nastoji da dokaze kako se etnicko ciscenje ne-Srba
tokom rata u Bosni nije dogodilo spontano – kao sto tvrdi Krajisnik – vec da ga
je isplanirao i podrzao veliki broj srpskih lidera.
Da bi ilustrirao tu tvrdnju, Tiger je Krajisniku predocio izjavu koju je krajem
1992. dao ministar za obnovu i razvoj u vladi bosanskih Srba, a u kojoj on
insistira na sprjecavanju povratka muslimanskih izbjeglica na pretezno srpske
teritorije, kako bi “srpski etnicki prostor” ostao “sto srpskiji”.
Krajisnik je sudu rekao kako je Milojevic – univerzitetski profesor i “divan
covjek” – jednostavno govorio sa “naucne tacke gledista”. Umjesto da podrzava
politiku etnicke homogenizacije, on je u stvari opisivao i analizirao cinjenice
vezane za kretanje izbjeglica u Bosni i “realnost da se ljudi nece vratiti”.
Okrivljeni je insistirao na tome da je zvanicna srpska politika podrazumijevala
i zalaganje za pravo svih izbjeglica da se vrate u svoje predratne domove.
Tiger je sudu predocio i izjave jugoslovenskog ministra vanjskih poslova,
Vladislava Jovanovica, sa sastanka kojem su u januaru 1993. prisustvovali
tadasnji srpski predsjednik Slobodan Milosevic i predsjednik Republike Srpske
(RS) Radovan Karadzic, kao i sam Krajisnik. Jovanovic je taj sastanak iskoristio
da istakne koliko je vazno da se osigura etnicka homogenost teritorija bosanskih
Srba putem procesa kakav je “podsticanje migracije”.
Tiger tvrdi da je Krajisnik na tom sastanku iznio planove za podjelu Bosne i
Hercegovine kojima je bilo predvideno da Srbi zadrze kontrolu nad rudnicima i
rafinerijama u opcinama sa vecinskim muslimanskim i hrvatskim stanovnistvom. On
je to tada pravdao tezom da su “Srbima oteta bezbrojna blaga”.
Krajisnik je pred sudom objasnio da su oni koji su prisustvovali pomenutom
sastanku bili zainteresirani za pregovore, a ne nasilje. “Nijedan clan srpskog
rukovodstva nije bio odusevljen time sto se desavala migracija stanovnistva”,
rekao je on.
Dodao je i da je o kontroli nad resursima poput rudnika i rafinerija govorio kao
ekonomista, a ne kao ideolog, te da je samo trazio nacin da se sto ravnomjernije
podijeli bosansko bogatstvo.
Tuzioci su opet od Krajisnika trazili reakcije na izvjesne izjave koje je tokom
rata dao Karadzic, ukljucujuci i zloglasno izlaganje pred bosanskom skupstinom,
gde je u oktobru 1991. glasno zaprijetio da ce napori koje nesrpski politicari
cine kako bi ostvarili nezavisnost republike odvesti “Bosnu u pakao . . . a
muslimanski narod u nestanak”.
Prethodno je, dok ga je ispitivao branilac, Krajisnik ovu izjavu odbacio kao
puku parafrazu argumenata koje je u prilog politickog rjesavanja bosanske krize
iznio muslimanski akademik Muhamed Filipovic. Tiger je ove sedmice ukazao na to
da je i sam Filipovic odbacio takvu interpretaciju kao “potpuno neistinitu”,
insistirajuci na tome da je, po njegovom misljenju, “Karadzic prijetio i pozivao
na genocid”.
No, Krajisnik je nastavio da tvrdi da Karadziceva izjava nije predstavljala
zastrasivanje, nego u stvari molbu upucenu muslimanskim poslanicima da zemlju ne
vode u rat. “Siguran sam da se Karadzic nadao da ce se Muslimani prepasti
njegovih rijeci, te da nece izglasati platformu o nezavisnosti”, objasnio je on
pred sudom.
Slicno objasnjenje ponudio je i povodom presretnutih telefonskih razgovora u
kojima Karadzic pominje “rijeke krvi” koje ce poteci ako dode do sukoba, kao i
to da ce bosanski Muslimani “nestati sa lica zemlje”.
“Evropi ce biti poruceno da se jebe i mi necemo prestati s poslom sve dok ga ne
zavrsimo”, rekao je u jednom takvom razgovoru Karadzic.
Iako je priznao da se radi o prejakim recima, Krajisnik je ostao pri tome da ih
ipak shvata kao molbu upucenu ne-Srbima da odustanu od svojih planova za
nezavisnost Bosne.
Tiger je ove sedmice okrivljenom postavljao i pitanja vezana za kljucni dokument
u kojem se izlazu “Varijante A i B” i gdje se, prema navodima tuzilaca, iznose
metodi kojima su lokalni ogranci SDS-a trebali da preuzmu vlast u opcinama u
kojima predstavljaju vecinu, odnosno manjinu.
Krajisnik je negirao da je znao za postojanje ijednog takvog dokumenta.
Sudenje ce biti nastavljeno iduce nedjelje, daljnjim unakrsnim ispitivanjem
Krajisnika od strane tuzilastva.
Adin Sadic je stazista IWPR-a u Hagu.
KRATKE VIJESTI: OJDANICEVI ADVOKATI ZAHTIJEVAJU OBUSTAVU POSTUPKA
Advokati koji pred Haskim tribunalom zastupaju bivseg nacelnika generalstaba
jugoslovenske vojske, Dragoljuba Ojdanica, zatrazili su odlaganje sudskog
postupka koji se vodi protiv njega zbog problema sa kojima su se suocili na
Kosovu, za vrijeme rada na terenu.
Dana 25. maja, kolonu u kojoj su se zatekla i dva clana Ojdanicevog tima
odbrane, na prolasku kroz selo Krushe e Vogel/Mala Krusa zaustavilo je lokalno
stanovnistvo. Kada je policija pokusala da im oslobodi prolaz, masa je navodno
uzvratila bacanjem kamenica.
Ojdanicevi advokati tvrde da su tom prilikom povrijedena trojica policajaca i
najmanje 30 mjestana, te da je tim branilaca evakuiran sa Kosova, obavivsi
manje od trecine planiranog posla.
Ubrzo potom, Misija Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK) pismeno ih je
obavijestila o tome da je politicko odobrenje za posjetu povuceno, te da ona ne
moze biti nastavljena. Osim toga, u pismu se navodi i da ce, s obzirom na
“pitanje bezbjednosti i emotivni naboj” vezane za incident, UNMIK morati
prikupiti potpunije informacije kako bi mogao “donijeti razumnu odluku i
osigurati da slicne posjete u buducnosti proteknu bez problema.”
Advokati kazu da citava afera samo pokazuje da je nemoguce posjetiti mjesta
zlocina na Kosovu i obaviti razgovore sa tamosnjim svjedocima. Stoga isticu da
bi, ukoliko bi slucaj dospio pred sud pod ovim okolnostima, to dovelo i do
krsenja prava njihovog klijenta na pravedan proces.
Sudenje bi formalno trebalo poceti 10. jula, iako svega nekoliko dana kasnije
treba uslijediti i ljetnja pauza u radu Tribunala. Sudije su ove sedmice
Ojdanicu i petorici njegovih saoptuzenika – koji se trenutno nalaze na slobodi
do pocetka sudenja – odobrile da veci dio ljetnje pauze takode provedu na
slobodi.
Ojdanicu se – zajedno sa ostalim bivsim pripadnicima srpske i jugoslovenske
politicke, vojne i policijske nomenklature – pripisuje odgovornost za kampanju
nasilja kojom je tokom 1999. vise stotina hiljada kosovskih Albanca bilo
protjerano iz svojih domova.
KRATKE VIJESTI: SUDIJE ODOBRILE OBJAVLJIVANJE MILOSEVICEVIH DOKUMENATA
Sudije Haskog tribunala pristale su da skinu oznaku ‘povjerljivo’ sa dokumenata
koji se odnose na medicinski tretman koji je Slobodan Milosevic primao u Hagu,
kao i njegovo nastojanje da se izbori za privremeno oslobadanje iz pritvora zbog
odlaska na lijecenje u Moskvu.
Britanski advokati, koje je sud dodijelio bivsem jugoslovenskom predsjedniku
kako bi mu pomogli u dokaznom postupku odbrane, tvrde da je i optuzenikov, kao i
stav njegovog sina Marka, bio da dokumente treba objaviti. Rijec je o materijalu
koji se sastoji od ljekarskih nalaza i sudskih dokumenata.
Nastojanja advokata da se skine oznaka povjerljivosti pocela su prije nekoliko
sedmica, ubrzo nakon Miloseviceve smrti. Odobrenje je konacno uslijedilo 1.
juna, samo dan nakon sto je Tribunal objavio rezultate svoje interne istrage o
okolnostima pod kojima se ta smrt desila.
KRATKE VIJESTI: PREDSJEDNIK TRIBUNALA LICNO ODGOVARA NA SESELJEVE PRITUZBE
Predsjednik Tribunala Fausto Pokar (Fausto Pocar) licno je odgovorio na prituzbe
ultra-nacionalistickog srpskog politicara, Vojislava Seselja, vezane za propise
kojima je regulirano pitanje komunikacije sa pravnim savjetnicima.
Iako je Pokar u svom pismenom odgovoru nedvosmisleno stavio do znanja da Seselj
“nema pravo” da njemu upucuje zalbe, ipak je, kako kaze, “u interesu
ekspeditivnosti” odlucio da se o njima izjasni.
Seselj trenutno pokusava pred holandskom advokatskom komorom pokrenuti zalbeni
postupak protiv pravnog zastupnika kojeg mu je dodijelio Tribunal. Radi se o
Tjardu Eduardu van der Spoelu (Tjarda Eduard van der Spoel) – holandskom
pravniku s kojim Seselj odbija svaku saradnju, tvrdeci da on predstavlja
“znacajnu kariku u lancu montiranog politickog procesa”.
Okrivljeni zeli da mu u tom postupku pomognu dvojica “pravnih zastupnika”,
kojima bi on dao odgovarajuce instrukcije. Jedan od njih je Aleksandar Vucic,
bivsi srpski ministar informiranja s kraja devedesetih, a sada jedan od 25
eksperata koji Seselju pomazu u pripremi odbrane pred Tribunalom.
Sekretarijat Tribunala nije dozvolio da ova dvojica posjete Seselja kako bi
razgovarali o parnici protiv Van der Spoela iz dva razloga. Prvo, zato sto oni
nemaju odgovarajuce pravne kvalifikacije, i drugo, Vucic je nakon jedne ranije
posjete ocito kontaktirao s medijima – sto ga “cini nepodobnim za privilegiranu
komunikaciju sa Seseljem”.
Seseljev zahtjev da mu se odobri samostalna odbrana, sto je sud za sada odbijao,
i njegove prituzbe na racun sluzbenog advokata su fokus njegovih ucestalih
podnesaka upucenih sudijama.
U svom odgovoru, sudija Pokar je Sekretarijatu preporucio da jos jednom
preispita svoju odluku o uskracivanju prava na posjetu dvojici “eksperata”.
Ukazao je i na to da Seseljevi zastupnici tehnicki i ne moraju imati pravne
kvalifikacije da bi se pojavili pred holandskom komorom. Sudija je rekao i da
dvojici zastupnika treba dovoliti da posjete Seselja kako bi od njega dobili
takozvane “neprivilegirane instrukcije”.
Konacno, predsjednik je Seselja podsjetio na obavezu postivanja utvrdene zalbene
procedure, koja podrazumijeva da najprije treba stupiti u kontakt sa sefom
pritvorske jedinice, zatim sa Sekretarijatom, i tek na kraju i s predsjednikom
Tribunala.
Seselj je zatrazio da ga zastupnici posjete 12. i 13. juna.
KRATKE VIJESTI: TROJICI HRVATSKIH NOVINARA SUDICE SE ZBOG NEPOSTIVANJE SUDA
Sudije su odlucile da ce se trojici od cetvorice hrvatskih novinara koji se
terete za nepostivanje Tribunala za bivsu Jugoslaviju suditi u okviru
objedinjenog postupka. Cetvrtom od njih – Josipu Jovicu, uredniku Slobodne
Dalmacije – sudice se odvojeno.
Sva cetvorica novinara optuzena su za otkrivanje identiteta, izjave i
svjedocenja zasticenog svjedoka optuzbe na sudenju Tihomiru Blaskicu – bivsem
ratnom komandantu vojnih formacija bosanskih Hrvata, koji je za ratne zlocine u
Hagu osuden na kaznu zatvora u trajanju od devet godina.
Svjedok je bio Stjepan Mesic, aktuelni predsjednik Hrvatske, koji je 1998., u
vrijeme kada je tajno svjedocio, jos uvek bio opozicioni politicar.
Tuzioci tvrde da je Jovic Mesicev identitet otkrio u svojim novinama u novembru
2000. Taj list je potom, uprkos izricitom naredenju koje mu je sud uputio, tokom
decembra ipak nastavio da objavljuje ime svjedoka i dijelove njegovog
svjedocenja.
Ostala trojica novinara – Stjepan Seselj, izdavac Hrvatskog slova; Marijan
Krizic, glavni urednik pomenutih novina; te Domagoj Margetic, bivsi urednik
Hrvatskog slova, a potom i glavni urednik Novog hrvatskog slova – terete se za
objavljivanje odlomaka iz Mesicevog svjedocenja tokom novembra i decembra 2004.
Tuzilastvo tvrdi da se sve optuzbe odnose na “isto krivicno djelo” –
objavljivanje imena zasticenog svjedoka i otkrivanje podataka u vezi sa njegovim
svjedocenjem pred Tribunalom.
No, sudije su ocijenile da Seselju i Krizicu moze biti sudeno u okviru
objedinjenog postupka. Oni su radili u istim novinama, pa im stoga moze biti
pripisana odgovornost za iste postupke. Sudije tvrde i da optuznica protiv
Margetica moze biti ukljucena u ovaj postupak, buduci da je i on prekrsio istu
naredbu suda iz 2004. i u svom Novom hrvatskom slovu objavio isti materijal.
Margeticu je ta naredba stigla greskom, jer se u Tribunalu mislilo da je on jos
uvijek urednik u (slicno nazvanom) Hrvatskom slovu.
Tuzilastvo je smatralo da svoj cetvorici okrivljenih treba suditi zajedno, i to
na temelju toga da su dvojica od njih “sporno objavljivanje povjerljivih
podataka izricito pravdala cinjenicom da je [Jovic] prethodno vec objavio iste
informacije”.
Uprkos tim argumentima, sudije su procijenile da Jovicu ne treba suditi zajedno
s ostalima. Jovicevi postupci, tvrde oni, dogodili su se cetiri godine ranije, u
drugim novinama, a na njega se nije odnosila ni sudska naredba iz 2004.
**************** POSJETITE IWPR ON LINE: http://www.iwpr.net *************
Jos od 1996. godine, IWPR jednom tjedno objavljuje izvjestaje koji se odnose na
Medunarodni kazneni sud za bivsu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu. Dnevnik Tribunala
pruza
nezavisan i detaljan uvid u rasprave i sudenja za ratne zlocine.
IWPR-ov Dnevnik Tribunala dio je projekta kojim se pridonosi regionalnom i
medunarodnom razumijevanju sudskih postupaka za ratne zlocine.
Dnevnik Tribunala financira Evropska komisija, Ministarstvo za razvoj i suradnju
Nizozemske, Medunarodna agencija za razvoj i suradnju iz Svedske, Ministarstvo
vanjskih poslova Velike Britanije i drugi izvori. IWPR se takoder zahvaljuje na
podrsci Fordovoj fondaciji.
Tekstove je moguce besplatno republicirati u regiji, uz prethodnu suglasnost
IWPR-a.
Institut za izvjestavanje o ratu i miru (IWPR) nezavisna je nekomercijalna
organizacija sa
sjedistem u Londonu, koja podrzava regionalne medije i demokratske promjene.
Adresa: Lancaster House, 33 Islington High Street. London N1 9LH, United
Kingdom.
Telefon: +44 (0)20 7713 7130 Fax: +44(0)20 7713 7140. Email: info@iwpr.net web
adresa: www.iwpr.net
Za besplatnu pretplatu na nase biltene, posjetite Web stranicu:
http://www.iwpr.net/index.php?apc_state=henh&s=s&m=p
Glavni i odgovorni urednik: Anthony Borden. Glavni urednik: Yigal Chazan.
Voditeljica
projekta IWPR-a u Hagu: Janet Anderson. Prevodioci: Dorde Tomic, Predrag
Brebanovic i drugi.
Stavovi koji se iznose u Dnevniku Tribunala pripadaju autorima i ne
predstavljaju nuzno i stav urednika IWPR.
ISSN 1477-7940 Autorsko pravo (c) 2006 Institut za izvjestavanje o ratu i miru.
Dnevnik Tribunala, broj 455
SWE PET!!!!!!!!!!!!!!