Hronologija: DESANT NA DRVAR

Drvarska operacija – Desant na Drvar

Operaciju kodnog imena ‘Rosselsprung’ (Konjićev skok) provela je Njemačka vojska tijekom II. Svjetskog rata na području Zapadne Bosne od 25. svibnja do 5. lipnja 1944. godine s namjerom da se uništi zapovjedništvo (Vrhovni štab) koji se nalazio u gradu Drvaru i istodobno oslabe postrojbe NOVJ (Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije) koje su bile razmještene oko VŠ. U neizvjesnosti gdje će Saveznici otvoriti novu bojišnicu u Europi Njemačko zapovjedništvo nije isključivalo mogućnost da to bude Balkanski poluotok, a u tom slučaju postrojbe NOVJ bile bi izuzetno opasne za njemačke postrojbe i igrale bi ključnu ulogu za Saveznike. Poradi toga odlučeno je da se uništenjem VŠ postrojbe NOVJ barem na trenutak obezglave i dezorganiziraju.
Njemački plan i priprave za provedbu operacije ‘Rosselsprung’

Priprave za provedbu operacije ‘Rosselsprung’ mjesecima prije provodile su se u najvećoj tajnosti, s poduzetim nizom mjera i djelatnosti u namjeri da se postrojbe NOVJ dezinformiraju i da se postigne potpuno iznenađenje. Operaciju ‘Rosselsprung’ isplanirao je stožer njemačke 2. oklopne armije, a zapovijedanje nad svim postrojbama tijekom operacije povjereno je stožeru 15. brdskog korpusa čije je sjedište bilo u Kninu. Plan je predviđao da zračnodesantne postrojbe izvrše zračni desant u području Drvara, zarobe ili unište VŠ i savezničke vojne misije koje su se nalazile uz VŠ, dok bi sve pješačke, brdske i motorizirane postrojbe krenule u koncentričan (kružni) napad prema Drvaru. Zadaća je ispresijecati područje koje su nadzirale postrojbe NOVJ i spojiti se s desantom kod Drvara. U operaciji ‘Rosselsprung’ angažirana je njemačka 500. SS padobransko-lovačka bojna koja je ojačana s dvije satnije njemačke 1. zračnodesantne pukovnije, specijalnim vodom iz divizije Brandenburg, skupinom četnika (koji su služili kao prevoditelji i vodiči), te specijalnom skupinom Zawadil. To je sveukupno bilo oko 900 vojnika. Njemačka 500. SS bojna bazirala je u Matruškoj Banji kod Kraljeva (Srbija), a odatle je tijekom 21. do 24. svibnja prebačena kamionima na uzletište Ečka kod Zrenjanina (Srbija), Lučko kod Zagreba, Cerklje kod Brežica (Slovenija) i Zalužani kod Banja Luke (Bosna). Prema Drvaru nastupat će: ojačana pukovnijska skupina 373. divizije iz područja Donji Srb (Hrvatska), druga bojna skupina 373. divizije smjerom iz Lapca (Hrvatska) prema Kulen Vakufu (Bosna) s namjerom da na sebe veže postrojbe 6. proleterske divizije, njemačka 92. motorizirana pukovnija iz smjera Bihać prema Bosanskom Petrovcu, domobranska 1. pukovnija 2. lovačkog zdruga i njemačka 54. brdsko izvidnička bojna iz smjera Bosanske Krupe, ojačana njemačka 2. oklopno jurišna bojna iz sastava 7. SS divizije iz Banja Luke, njemačka 13. SS pukovnija ojačana s izvidničkom bojnom iz sastava 7. SS divizije iz smjera Mrkonjić Grad i Jajce (Bosna), ojačana izvidnička bojna njemačke 369. legionarske divizije iz smjera Livna (Bosna), njemačka 1. pukovnija Brandenburg (bez 3. bojne) potpomognuta četnicima iz smjera Knina. Prvih dana borbe četnici su služila samo kao vodiči, a kasnije u borbu su se uključili aktivno Bosanski Krajiški četnički korpus, četnički 1. bosanski korpus Gavrilo Princip, te 501. i 502. Korpus Dinarske četničke oblasti (sveukupno četnički su korpusi brojili oko 2000 četnika). Njemačko zrakoplovstvo na raspolaganje postrojbama operacije ‘Rosselsprung’ stavilo je oko 100 bojnih zrakoplova.
Raspored i složaj postrojbi NOVJ

Vrhovno zapovjedništvo (VŠ) postrojbi NOV (Narodnooslobodilačke vojske) i POJ (Partizanskih odreda Jugoslavije) uoči desanta nalazi se u Drvaru u pećini koja je udaljena oko 200-tinjak metara od Mandića mosta na rijeci Unac. Ostale ustanove VŠ, savezničke vojne misije, članovi Nacionalnog komiteta i AVNOJ (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije), kao i članovi CK KPJ (Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije) i SKOJ (Savez komunističke omladine Jugoslavije) smjestile su se u samom gradu Drvaru. U selu Šipovljani (oko 2 km od Drvara) nalazi se partizanska Časnička škola, a sve njih bojno osigurava Prateća bojna VŠ koja u svom sastavu ima četiri satnije od kojih je jedna protuzrakoplovna, jedan tenkovski vod (2 tenka) iz sastava 1. proleterskog korpusa, te jedan konjanički eskadron. Nedaleko Drvara nalazi se 1. proleterska divizija koja je raspoređena: 1. krajiška brigada kod Glamoča (Bosna), a 1. i 13. krajiška brigada kod Šipova, Čađavice i Mliništa (Bosna). Partizanska 6. proleterska divizija koja je raspoređena oko Donjeg Srba (Hrvatska), a Partizanski 5. korpus (4., 10. i 39. divizija) razmjestio se na širokoj bojišnici od Bihaća preko Banja Luke do Jajca. Partizanska 9. divizija iz sastava 8. korpusa razmjestila se i zatvorila smjer prema Drvaru koji je vodio iz Livna.

Provedba desanta na Drvar

Plan njemačkog zapovjedništva o uništenju VŠ temeljio se na iznenadnoj uporabi zračnog desanta na sam grad Drvar, a čija bi se obrana neutralizirala snažnim bombardiranjem. Iako su priprave za desant provedene u najvećoj tajnosti, one ipak nisu ostale nezamijećene od strane partizanskih postrojbi, pa su ove poduzele dodatna bojna osiguranja, ali sam nadnevak i vrijeme provedbe desanta ipak nisu otkrivene i na kraju desant je ipak postigao iznenađenje. U 0635 do 0700 25. svibnja 1944. godine pet njemačkih zračnih eskadrila žestoko je bombardiralo grad Drvar. Odmah nakon njih točno u 0700 zrakoplovi prevožnjaci ispustili su prvi val od 314 padobranaca. U 0710 sletjele su i prve zrakoplovne jedrilice, pa se broj padobranaca i jedriličara popeo na ukupno 730. Prvi i snažan otpor padobrancima i jedriličarima pružili su protuzrakoplovne strojnice prateće bojne VŠ i tenkovski vod 1. proloterskog korpusa. Njemačko zapovjedništvo na aerofotosnimcima uočio je da se u području kote 520 Šobića glavica nalazi veći broj bunkera i rovova, pa je pogrešno zaključeno da se tu nalazi VŠ. Tako je Šobića glavica postala glavni cilj padobranaca i kodno je nazvana ‘Citadela’ dok je stvarno mjesto (pećina) VŠ ostalo nešto izvan interesa padobranaca. Ipak oko 100 partizana pod direktnim zapovijedanjem VŠ zauzelo je obrambene položaje na prilazima pećini. Već oko 0900 njemački padobranci zauzeli su grad Drvar, ali njihovi pokušaji da se probiju na desnu stranu rijeke Unca nisu bili uspješni. To se nije dogodilo ni nakon spuštenog pojačanje (oko 180 padobranaca) u 1200 sati, jer je obrana pripadnika prateće bojne VŠ bila uporna i nesavladiva. Odmah nakon bombardiranja VŠ je ostao bez veze sa svojim postrojbama, jer su sve telefonske žice bile prekinute. Poradi toga iz VŠ su poslati teklići prema Časničkoj školi i zapovjedništvu 6. proleterske divizije s zapovijedima da odmah napadnu padobrance u Drvaru.
Istodobno je od zapovjedništva 1. proleterskog korpusa i 5. korpusa zatraženo da odmah zatvore i čvrsto drže pod nadzorom sve smjerove koji vode iz smjera Bihaća, Livna, Jajca i Mrkonjićgrada prema Drvaru. Zapovjedništvo 8. korpusa izdalo je zapovijed bojni 1. brigade 9. divizije koja se nalazila u Bosanskom Grahovu (oko 25 km od Drvara) da se odmah uputi u Drvar. Druga bojna 3. ličke proleterske udarne brigade koja se nalazila u Resanovcima (oko 12 km od Drvara), samoinicijativno je krenula u Drvar i to je bila zapravo prva od operativnih postrojbi NOVJ koja je pritekla u pomoć VŠ. No, još prije, negdje oko 0730, samoinicijativno i trčeći cijelim putom (oko 2 km) pripadnici Časničke škole, iako slabo naoružani (pištolji i nešto lakih strojnica) žestoko su udarili padobrancima s leđa, te ih odbacili natrag na desnu obalu Unca, te im tako onemogućili bočni napad prema pećini. Negdje oko 1100 2. bojna 3. ličke udarne proleterske brigade napala je padobrance u području Trninića brijega i potisnuli ih natrag u grad, a pri tomu su ostvarili vezu i s pripadnicima Časničke škole. Tijekom spuštanja drugog vala padobranaca (oko 1200) VŠ je napustio pećinu i krenuo prema selu Ataševac. Istodobno pojavljuju se sada već i bojne 6. i 3. ličke proleterske brigade koji odmah napadaju padobrance uzduž Unca i Vrtoča. Koncentričnim napadima 3. ličke brigade i pripadnika Časničke škole padobranci su potisnuti na Šobića glavicu (kota 520) gdje su oni organizirali kružnu obranu. Noću je pokušan napad na Šobića glavicu, ali poradi žilave obrane, pomanjkanja minobacačkog streljiva i loše uspostave veze između partizanskih postrojbi padobranci su se održali na Šobića glavici. Poradi opasnosti od njemačkog zrakoplovstva koje će se pojaviti svitanjem dana i opasnosti od prodora njemačkih postrojbi koje su nadirale iz smjera Srb – Drvar i Bihać – Bosanski Petrovac, partizanske postrojbe napustile su Drvar. Njemački padobranci iz 500. SS padobrasnke bojne pretrpjeli su gubitke od ukupno 400 poginulih, ranjenih i nestalih.
Nastavak Drvarske operacije

Da bi na sebe vezali postrojbe NOVJ kako one ne bi pritekle u pomoć VŠ u Drvaru, njemačke postrojbe pješačke, brdske i motorizirane u 0500 25051944 prešle su istodobno u opći napad iz smjerova Srba, Suvaje, Bihaća, Bosanske Krupe, Banja Luke, Mrkonjić grda, Vijenca, Jajca, Livna i Knina prema Drvaru. Toga dana odmah su se razvile ogorčene i uporne borbe na obadvije strane. Tako je 2. lička brigada koja je zatvorila smjer iz Srba prema Drvaru, uz kronično pomanjkanje streljiva, ipak nakon žestokih borbi uspjela zaustaviti bojne skupine 373. divizije. Njemačka 92. motorizirana pukovnija vodila je žestoke okršaje s 6. krajiškom brigadom. Do večeri postrojbe 92. motorizirane pukovnije probile su obranu 6. krajiške brigade u području Vrtoča, ali su morale stati i tu pričekati jutro. Na smjeru iz Bosanske Krupe postrojbe 8. krajiške brigade zaustavile su postrojbe 1. domobranske lovačke pukovnije i ojačanu 54. izvidničku bojnu, te postrojbe njemačke 1. brdske divizije. Oklopna jurišna bojna 2.oklopne armije stigla je iz Banja Luke do Sitnice prije nego je 13. krajiška brigada zauzela položaje. Ta je bojna odbacila nakon duže borbe bojnu 13. krajiške brigade i još jednu bojnu 13. proleterske brigade i zaposjela dominantne uzvisine u području Čađavice. Postrojbe 7. SS divizije Prinz Eugen nakon žestokih okršaja s postrojbama 13. proleterske brigade zaustavljene su na crti Mračaj – Šipovo – Popuže – Durmitor planina. Izvidnička bojna 369. legionarske divizije koja je prodrla preko Koričine zaustavljena je i odbačena natrag u Livno od postrojbi 3. krajiške proleterske brigade. Na smjeru Livno – Bosansko Grahovo došlo je do sudara s postrojbama Livanjsko – Duvanjskog (danas Tomislav grad) NOP-a, a postrojbe Grahovsko – peuljskog NOP-a zaustavile su nadiranje kolone 1. pukovnije Brandenburg. Na smjeru Bihać – B. Petrovac – Drvar 92. motorizirana pukovnija uputila je jaku pobočnicu koja je uspostavila vezu s ojačanom 1. lovačkom domobranskom pukovnijom kod Krnjeuše. Glavnina 92. motorizirane pukovnije sukobila se u Drvaru sa slabijim dijelovima 6. ličke divizije i Prateće bojne VŠ. Pojava iza leđa, dijelova postrojbi 92. motorizirane pukovnije, popustili su otpori koje su pružale postrojbe 8. brigade ojačanoj lovačkoj 1. domobranskoj pukovniju. Dijelovi 92. motorizirane pukovnije spojili su se s padobrancima iz 500. SS padobranske bojne nakon što su potisnuli dijelove 6. ličke divizije. Oko podneva 105. SS izvidnička bojna ušla je u Bosansko Grahovo, a do večeri probila se i u sam Drvar. Naprijed su se tiskale i probijale i postrojbe jurišne bojne 2. oklopne armije iz smjera Banja Luke, te postrojbe 7. SS Prinz Eugen divizije. U dolini rijeke Sane spojili su se dijelovi 7. SS Prinz Eugen divizije i jurišne bojne 2. oklopne armije. Nadnevka 26. svibnja Savezničko zrakoplovstvo u više je navrata napalo i djelovalo po nastupajućim njemačkim postrojbama, a u cilju potpori postrojbama NOVJ.
Prva faza Drvarske operacije time je bila završena i ona nije ostvarila svoj temeljni cilj, a to je bilo uništenje VŠ NOVJ. Poradi svega toga njemačko zapovjedništvo pristupilo je preslaganju svojih postrojbi na slijedeći način: 7. SS Prinz Eugen divizija dobila je zadaću da koncentrično nastupa preko planinskih lanaca između Unca i Sane prema crti Bosansko Pterovac – Drvar – Prekaja, 1. pukovnija Brandenburg nastupa od Bosanskog Grahova prema Tičevu i Prekaji, a sve ostale postrojbe imaju zadaću da zauzmu Glamoč i zatvore smjerove koji izvode na komunikaciju Resanovci – Drvar – Bosanski Petrovac – Ključ, a sve u namjeri da se onemogući izvlačenja postrojbi NOVJ iz planinskih masiva između Unca i Sane. Na drugoj strani VŠ je preslagao i svoje postrojbe, pa je tako zapovjeđeno 1. proleterskom korpusu da odmah prebaci svoju 3. krajišku brigadu iz Glamoča zapadno od komunikacije Glamoč – Mlinište i tu zatvori smjerove koji vode prema Drvaru, a 6. lička divizija dobila je zadaću da istočno od cestovne komunikacije Prekaja – Drvar – Oštrelj uz potporu 1. i 13. brigade iz 1. proleterske divizije zatvori smjerove i spriječi prodor njemačkim postrojbama u planinske masive koji su se nalazili između Unca i Sane. Istodobno 5. korpusu zapovjeđeno je da uz potporu dijelova 39. divizije onemogući protivnika da se probije preko Ribnika do Potoka, a s postrojbama 4. divizije onemogući protivniku prodor iz smjera Bihaća u planinske masive Srnetice. Postrojbe 8. korpusa imale su zadaću da onemoguće protivniku prodor prema Glamočkom polju. Dakle, namjera VŠ sada je iz ovoga jasno vidljiva, a to je: postrojbama 1., 5. i 8. korpusa zadržavati snage protivnika, nanositi im gubitke, pa u trenutku kada se glavnina njemačkih snaga angažira na prodoru u planinske masive Srnetice, Klekovače, Vijenca, Šatora i Crne Gore, iznenadnim djelovanjem 1. proleterske divizije prema Kupreškom polju izvrši glavni prodor. Nakon toga postrojbe 5. korpusa trebale bi izvršiti prodor prema Sanici, 9. divizija prodorom na zapad do cestovne komunikacije Lapac – Knin, a 6. lička divizija prema području gdje se nalazila i prije početka operacije. Borbe su se rasplamsale već 27. svibnja uz obostrano preslaganje snaga, a tijekom 28. svibnja vodile su se žestoke bitke na svim smjerovima, a sve su postrojbe težile i željele izvršiti svoje zadaće. Njemačko zapovjedništvo pozorno je pratilo kretanje VŠ i stalno je težilo njegovom okruženju i uništenju, a to dakako nije moglo promaći VŠ. Tako je noću 29./30. svibnja VŠ napustio Potoke i prebacio se u Preodac pod Šator planinom. Iste noći i glavnina 1. proleterske divizije krenula je istočno od cestovne komunikacije Mlinište – Glamoč gdje je izbila 30. svibnja. Glavnina 39. divizije izvršila je prodor preko planinskog masiva Srnetice i iznenada se pojavila kod željezničke postaje gdje je iznenadila i razbila manje njemačke snage koje su se tu našle. Sve su ostale postrojbe nadirale ili zatvarale dobivene smjerove. Tijekom 30. svibnja njemačke su snage i dalje koncentrično nadirale, a zapovjedništvo 2. oklopne armije tek je 31. svibnja uočilo da je VŠ izvršio novi manevar, te da će njemačke postrojbe udariti u prazno. Tako je i bilo, a nova preslaganja koja će izdati njemačko zapovjedništvo dolaze suviše kasno, jer zaustavljanje njemačkih postrojbi koje su već bile razvijene i u nastupanju tražilo je vremena koje se više neće moći nadoknaditi. Noću 31. svibnja na 1. lipnja, prebacivanjem VŠ s 3. krajiškom brigadom iz Predoca u Mlinište, započinje treća faza operacije, a ujedno i završna. Tijekom toga prebacivanja iznenada su se sudarile postrojbe 3. krajiške brigade i 13. SS pukovnije, pa je došlo do veoma žestokih borbi, a VŠ je prisiljen da se povuče natrag u područje Poljica. Sada će se opet desiti nešto što će njemačko zapovjedništvo navesti na pogrešan zaključak. Naime, kako su njemačke postrojbe iz smjera Rora 1. lipnja izgubile bojni dodir s postrojbama 3. krajiške brigade, pa neuspjeli prodor VŠ prema Mliništu i na kraju spajanje u području Poljica dijelova 7. SS divizije i 373. divizije, nametao se logički zaključak da su postrojbe NOVJ razbijene na dva dijela. Njemačko zapovjedništvo očekivalo je da se VŠ još uvijek nalazi u području Mliništa, pa je izvidničkoj bojni iz sastava 7. SS divizije zapovjeđeno da odmah krene smjerom Mrkonjić – Berište – Mlinište, a 13. SS pukovniji da odmah poduzme nastupanje u smjeru juga.
Takvim razvojem situacije ponovno dolazi do teških borbi 1. lipnja između postrojbi 1. proleterske divizije i postrojbi 7. SS divizije za nadzor i prevlast nad cestovnom komunikacijom Mlinište – Glamoč. Na kraju postrojbe 1. proleterske divizije uspjele su zadržati pod nadzorom tu komunikaciju sve do 2. lipnja kada se VŠ preko nje prebacio u smjeru Kupreškog polja, a postrojbe 1. proleterske divizije i dalje su mu uspješno u pokretu štitile odstupnicu. Nakon ovoga njemačko zapovjedništvo zapovijeda slijedeće: postrojbe 7. SS divizije dobile su izričitu zapovijed da razbiju postrojbe 1. proleterske divizije istočno od cestovne komunikacije Glamoč – Mlinište. Postrojbe 373. divizije, 2. bojna 13. SS pukovnije, 1. pukovnija Brandenburg, 54. brdska izvidnička bojna i jurišna oklopna bojna dobile su zapovijed da razbiju i slome otpor postrojbi 9. dalmatinske divizije koja se našla okružena na Vijenac planini. Preostale postrojbe 13. SS pukovnije dobile su zadaću da se prebace prema Ribniku i da očiste područje oko Rore, Obršina i Mliništa. Dok su postrojbe 1. proleterske divizije vodile žestoke borbe i bojeve s postrojbama 7. SS divizije 3. lipnja, te svojim otporom štitile povlačenje VŠ, noću 3. na 4. lipanj VŠ je prebačen sovjetskim i savezničkim zrakoplovima u Bari, a potom iz Baria na otok Vis britanskim ratnim brodovima. Noću 5. / 6. lipanj 1. proleterska divizija odvojila se od borbenog dodira s postrojbama 7. SS divizije i prebacila se na područje Kukavice, Vukovsko i Ravno. Tijekom razvoja bojne situacije sve postrojbe NOVJ koje su bile okružene iako su pretrpjele gubitke nisu doživjele uništenje i odlučujuće udare koji bi ih uništili, pa su se uz pogodnosti terena, u pogodno vrijeme i pogodnim manevrima izvukle iz okruženja.