2. MAJ '92 - BIO JE LIJEP I SUNČAN DAN - archive

archive

blob


14.05.2010.

2. MAJ '92 - BIO JE LIJEP I SUNČAN DAN


2. maj: Bio je lijep i sunčan dan (INTERVJU, AUDIO i još mnogo toga)


Naslovna stranica knjige; foto: Adnan Šahbaz

“2.maj 1992. – Bio je lijep i sunčan dan” je knjiga o historijskom datumu za Sarajevo. Nastala u okviru projekta Modul memorije, doživjela je već drugo izdanje, koje je ove sedmice promovirano. Tim povodom, ugostili smo urednika knjige, Nihada Kreševljakovića, pokretača projekta Modul memorije, izvršnog producenta festivala Mess i aktivnog blogera.

RadioSaraejevo: Recite nam najprije nekoliko riječi o sveobuhvatnom projektu Modul memorije?
Kreševljaković: To je kulutrološki projekat zamišljen 1995, s ciljem da pronađemo odgovore na neka pitanja iz naše neposredne ratne prošlosti. Kako je moguće da se paralelno sa tehnološkim razvojem u svijetu dešavaju stvari kao što su genocid, ratni zločini, ratovi... Pri tom je bitna jedna činjenica - značajni umjetnički pokreti i djela često nastaju kao refleksija na radikalne situacije poput ratova. Svjedočili smo o tome i u ratnom Sarajevu, što je od posebnog interesa i za naš projekat. U zadnje vrijeme kroz Modul memorije smo zainteresirani i za događanja u drugim krajevima svijeta, jer smatramo da lamentiranje nad sopstvenom sudbinom nema puno smisla ukoliko ne sagledavamo tragedije koje se dešavaju drugdje po svijetu.

RadioSarajevo: Jučer je promovisano 2. izdanje knjige 2. maj 1992. Kako je došlo do ideje da se objavi jedna ovakva knjiga?

Kreševljaković: Ideju za ovu knjigu je dala Sabina Šabić Zlatar koja je Zeničanka i tek nakon rata došla u Sarajevo. Ona je primijetila da ,kada razgovara sa ljudima iz Sarajeva o ratu, svi imaju posebne emocije i različite reakcije. Ideja za knjigu pokrenuta je 2007. godine, a već naredne godine objavili smo prvo izdanje. U njoj smo obuhvatili preko šezdeset individualnih sjećanja građana i građanki na 2. maj 1992. Nismo htjeli ograničiti formu i način na koji će suradnici predstaviti svoja sjećanja; 2. maj je zadat kao okvir, a obuhvaćeni su i zapisi iz dnevnika, sjećanja ili neke druge forme.

2. maj 1992, foto: Mile Strašni


Pored imena autora naveli smo samo godinu njihovog rođenja kao neku odrednicu, a nismo htjeli praviti razliku između njih u smislu ko su i šta su. Npr, u prvom dijelu smo objavili i priču Borisa Dežulovića koji je tada bio u Splitu, ali je duboko preživljavao događaje iz Sarajeva.

Naša namjera nija bila praviti istorijsku rekonstrukciju onoga što se događalo, već rekonstrukciju emotivnih stanja ljudi vezanih za taj dan.

U drugom izdanju objavili smo i dodatnih 17 priča, tako da ih je sada 78.

RadioSarajevo: Da li je bilo priča koje nisu prošle vašu selekciju?

Izbacili smo veoma mali broj priča koje su promovirali neke političke ideje, priče koje su ljudi iskoristili da bi politizirali.

RadioSarajevo: Da li drugo izdanje otvara mogućnost za treće i četrvto izdanje?

Razgovarali smo već o tome kako bi treće izdanje moglo biti objavljeno 2012 godine - to će biti 20 godina nakon vremena "događanja" tih priča. Nedavno sam shvatio da sam u vrijeme "događanja" tih priča imao manje godina nego koliko će proći od tada.

Namjera nam je prikupiti najmanje stotinjak priča. Smatramo da je ta vrsta arhiviranja memorije jako važna za neke buduće generacije, to pitanje da li se sjećamo i kako se sjećamo. Mislim da je ovo jako lijep način da se to sjećanje sačuva.

Kroz intimne priče možemo izbjeći iskustvo koje smo mi imali slušajući dede i nane koji su nam pričali priče o 2. Svjetskom ratu. Namjera nam je da ne budemo dosadni, da to sjećanje sačuvamo na najljepši način kako bi oplemenilo i nas, a i nove generacije.

RadioSarajevo: Naslov knjige je prilično zavodljiv - Bio je lijep i sunčan dan?
Primijetili smo da svi potenciraju u svom sjećanju da jeste bio lijep i sunčan dan. To je primjer za ono o čemu sam govorio - naglašavanje nečega lijepog i u najcrnjim stvarima. Iako tu ima vrlo potresnih priča - kada čovjek sve to pročita, postoji unutar svega toga jedna sunčana strana. Na kraju krajeva, i mi smo danas ovdje, razgovaramo ne razmišljajuči da li će pored nas proletjeti granata. Generalno, u današnjem društvu je prisutan deficit pozitivnog razmišljenja.

RadioSarajevo: Konkretno, kada bih ja (Dino, op.ur) dobio pismeni rad na tu temu, ne znam šta bih napisao, ne sjećam se tog dana?

Ima ljudi i u knjizi koji kažu da se ne sjećaju drugog, ali da se sjećaju prvog maja. Ali generalno, postoje samo dva datuma oko kojih postoji kolektivno sjećanje - 6. april kada je počeo rat i 2. maj kada ulaze tenkovi u grad. Drugog maja je počela opsada, jer je tog dana grad u potpunosti blokiran, taj dan je uhapšen predsjednik BiH, emitiran je taj najduži dnevnik u historiji TV kojeg je vodio Senad Hadžifejzović.

Zanimljivo je da se datuma potpisivanja Dejtona ljudi, manje više, ne sjećaju.

RadioSarajevo: Gdje možemo nabaviti knjigu?
Od naredne sedmice knjiga će se moći kupiti u većini knjižara. Koristim priliku i pozivam sve građane da nam šalju svoje priče. Na web stranici Messa možete pronaći i moju adresu na koju se priče mogu poslati

RadioSarajevo: Hvala na razgovoru, a sada poslušajmo audio prikaz novog izdanja knjige koji je na svoj način osmislio Basheskia (Nedim Zlatar)





Dnevnik Zlate Filipović
archive
<< 05/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


MOJI LINKOVI


VRATI SE NA:

Linkovi /politika/:


BROJA%u010C POSJETA
126458

Powered by Blogger.ba