archive 2006/05

archive

blob


25.05.2006.

TUZLA: 71. SUDBINA TUZLANSKE KAPIJE

Prebacio sam nam sa topica "Upoznajte Tuzlu" price o zrtavama Kapije . Sace 10.godina jos niko nije kaznjen . 26maja izlazi nova knjiga o zrtvama.

1. Elvira Huric (17)

Elvirin nam otac prica....sanjala je Elvira cudan san noc prije nego sto ce poginuti.. sanjala je kako hoda ulicom zajedno sa sestrom Elsom i odjednom njena sestra Elsa propadne u crnu duboku rupu iz koje se uspjela izvuci,upala je i Elvira i ona nije vidjela izlaz iz te rupe....i tog 25 maja elvira je nastradala na kapiji...dovezena je ziva na gradinu lezala je na odjelu intenzivne njege zbog teskih rana zadobijenih granatiranjem vise od 48h...iz kome se probudila pred ocima majke i oca...zadnje sto je ucinila, bio je osmijeh ljubavi,upucen roditeljima....a takodje njena sestra elsa je ranjena i poslije je prevezena u neku od stranih zemalja...ne znam da li se ikada u tuzlu vratila...


2. Vanja Kurbegovic 17 godina

Tog dana Vanja je u kuhinji peruci sudje razbila crveni keramicki tanjur...Sta je ovo Vanjice? upitala je majka...eto mama razbila sam tanjur-odgovorila je Vanja te posljednje noci...
Kao i obicno njena prijateljica Hajra pozvala ju je da izadju i prosetaju gradom...Vanja se te veceri nije pripremala za izlazak....sudbina je htjela drugacije....miris lipa u Oktobarskoj ulici u predvecerje mamio je tek stasalu mladost Tuzle....Opijajuci miris lipa sirio se gradom mjesajuci se sa mirisom noci i mladosti...otisli su zajedno....u noci dvadeset i petog maja,okupanoj mirisom lipa,sjajnom mjesecinom i zvjezdama....
ovaj dio texta o Vanji potpisuje Alma Hadziefendic


3. Amira Mehinovic 21 godina

Semsa Mehinovic to vece je smogla snage da kaze cijelom svijetu "Ljudi cetnici mi ubise i drugo dijete"....postoji i video zapis o tome ako ste gledali film vezano za srebrenicu...Amira je ubijena to vece a sin vojnik 1992 negdje na sarajevskom ratistu....njena majka dalje kaze "znala sam da ce moja Amira poginuti...majke vam bolan instikt imaju...te veceri znajuci da je granata pala na centar grada izbezumljeno sam ponavljala- Amira i Edisa su mrtve Amira i Edisa su mrtve...edisa je bila drugarica moje Amire"
dalje majka kaze: u moj san dosao je Amirin duh i ispricao mi kako je umrla: kada je granata pala pogodjena sam bila u nogu, lijevom rukom oslanjala sam se da ne bi glavom udarila u granatinu kocku, onda sam se pridigla i drugi geler pogodio me u vrat...pala sam veli majka Semsa


4. Asmir Bakalovic (19)

Volio je Suzanu....voljela je i ona njega...planirali su mnogo toga sto je Asmir odnio u vjecnost, a sto je Suzani ostalo kao sjecanje na ljubav cijem je posljednjem ovozemaljskom trenu prisustvovala...postoji slike rahmetli Asmira i Suzane nekoliko minuta prije pogibije....O tom 25.maju majka rahmetli Asmira Suhreta poslije ce zapisati
-prilegla sam poslije posla a i on se odmarao poslije fakulteta...nudio mi je kafu...nisam je mogla popiti...nesto me gusilo....soba kao da je puna elektriciteta...zrak je zloslutan....nismo govorili...kao da smo telepatski pricali...gledao je on mene,a ja se njega nisam mogla nagledati....morala sam na zrak...izasla sam u vrt...kroz otvoren prozor u kuhinji mahnuo mi je i rekao "Majko kafa je gotova,udji,nemoj da se ohladi.Ja odoh"

Otisao je.U nezaborav


5. Sanja Cajic (17)

Sretna je bila Sanja tog 25 maja.....upitala je majku prije izlaska...
-mama reci mi jos jednom jesam li ja lijepa?-upitala je Sanja. vrativsi se sa kapije na kucni prag da jos jednom poljubi majku..
- nemoj se vracati , znas da se ne valja vracati kad vec jednom nekud krenes....lijepa si,jasta si neg lijepa,najljepsa- rekla je majka Marica isprativsi Sanju posljednji put....Dogodilo se....da se ubije svitanje, da se prekine dan, da se zaustavi i nestane vrijeme,da umakne cvrkut,da nestanu sunce,mjesec i zvijezde,dogodilo se...Odlazak Sanjin smrcu se ne moze zvati...jer takve smrti nema


6. Adnan Hujdurovic Kindze (18g)

Imao je karakteristican hod 25.maja kada smo se sreli u gradu...hodao je polako s noge na nogu kao nikada do tada...na moje pitanje sta mu je,odgovorio je da ga zuljaju patike...kupio ih je dan prije i bio je jako ponosan na njih...poslijepodne bila sam kod kuce kada se spremao za vecernji izlazak...trebao je ici sa jaranima u lipnicu....po obicaju stajala sam na vratima kupatila i posmatrala kako se sprema...izasao je s rijecima "Pipni me Alma za dzep,pun sam ko brod"....u 20:45 stajala sam sa svojom rajom ispred kapije...bilo me je strah detonacija koje su se cule....jedva sam ih nagovorila da odemo kuci...pred "samoizborom" srela sam se sa Kindzetom...ja sam otisla a moj Ado ostao....pise njegova sestra Alma


7. Sandro Kalesic 1992-1995

Te veceri na kapiji proslavljali smo godisnjicu braka pricaju Irena i Dino Kalesic roditelji malog Sandra...zajedno smo usli u lokal a na samo nekoliko minuta pred pad granate presli smo u bastu...zadnji sto je bio, tu pored nas bila je Dijana Ninic....Sandro je bio u krilu prijatelj Asmir ga je ucio da lupka po stolu kao po bubnjevima...onda je Sandro trazio svoju stolicu i sjeo na nju pred sam pad granate-prica nam Sandrov otac Dino Kalesic...odjednom je odjeknula explozija...sve oko nas je bilo u prasini...mnogi su bili pogodjeni....stravicna slika....pogledao sam prema sandru....samo se rukom drzao za uho i pomalo jeci...mislio sam da je od straha...vjerovatno nije ni osjetio da je pogodjen....zgrabio sam ga i posao prema zgradi plaseci se nove granate...stavio sam ga na grudi i tek tada sam osjetio da kroz majicu probija krv....samo jedna mala rupica...ko zrno rize....dotrcali smo do kola hitne pomoci i krenuli ka bolnici...mislim da je umro upravo kad smo prolazili bolnicke kapije...lijecnici su pokusali sa reanimiranjem...uzaludno vidim da doktori vrte glavom i izbjegavaju nas pogled...bacio sam se po djetetu i zagrlio ga, tek onda su vidjeli da sam i ja ranjen-nastavlja pricu Dino Kalesic...pise Salih Brkic...na vitrini u stanu kalesica gledamo okacene jedne male kopacke....Sandro Kalesic u njima nikada ne odigra niti jednu utakmicu....u sumici kraj mezaristana na slanoj banji uvijek se cuju ptice...jedno dijete u smrt je otislo siroko otvorenih ociju


8. Vesna Kurtalic - Veca 15 godina

U skolskom pismenom zadatku koji je Vesna pisala na kraju price kao zakljucak stoji ozbiljno razmisljanje jedne sesnaestogodisnjakinje: "Shavtila sam da zivot moze brzo preci u drugi pojam i da ga dijeli jedna tanka nevidljiva nit koju mi obicni smrtnici i ne osjetimo, mozda samo naziremo"...prilikom jednog razgovora sa Vesnom njena majka Zilha osjeca promjenu kod kcerke...neki cudan nagovjestaj...
"sanjala sam tezak san majko...bila sam u bijeloj haljini i kad sam se ujutro probudila i vidjela prozor i svjetlo dana,laknulo mi je", pricala je Vesna majci pitajuci je; "Hoces li mi oprostiti sto sam dva puta kod tebe pogrijesila"? Tada sam prica Zilha Kurtalic osjetila da sam se na neki nacin halalila sa mojom Vesnicom....
Nije imala obicaj cesto izlaziti uvece sa drustvom, tek ponekad da bi vidjela drago lice, simpatiju Denisa...
"Jasna zavezi mi cipele da se ne saginjem, pokvaricu frizuru...hocu da gotivno izadjem"-zapovjedila je sestri prije izlaska iz stana....Vesna i Indira su se pet do devet 25 maja drzale za ruke pred kapijom....osmijeh na licima im je ostao u trenutku smrti....Vesna je, dok ju je sestra Jasna unosila u auto, ispustila posljednji dah zivota i ponovo se rodila...

9. Indira Okanovic 16 godina (Vesnina najbolja prijateljica)

Bio je utorak 23 maj 1995 rano ujutro ispred zgrade broj 1 u Ulici Radojke Lakic Vesna je duze vrijeme dozivala Indiru i na kraju je sama otisla u skolu...tog jutra Indira je izostala dva casa sa nastave...Poslije treceg casa navratio sam u Id odjeljenje.
"razrednice kakva mi je nova frizura?- upitala me Indira
"Odlican" rekoh momci ce poludjeti...kada sam nekoliko dana poslije sreo Indirinog oca Muhameda prozborio je tiho "U srijedu smo se Indira i ja dogovorili da zajedno odemo u petak do skole kako bih opravdao casove....eto ostadose dva casa neopravdana...Indira je imala obicaj reci "uzmi sve sto ti život pruza" i bas tako je zivjela zivot do kraja, dinamicno i lahko za svoju dusu i svojih 16 godina....prijatelji iz kule Nina i Edo napisali su na poledjini jedne od Indirinih slika posvetu:

"Kada se mrak lagano spustao
kada je na tvom licu osmijeh vladao
kada su ti oci najljepse sjale,
ta granata pade!
Ti za tren nestade
ali u srcu sjecanje ostade"


10. Savo Stjepanovic 25 godina

Na samom pocetku agresije na BiH Savo je pristupio u redove armije RBiH...Poslije prelazi u jedinicu manevarske policije odakle prelazi u specijalnu jedinicu...nije Savo ni jednog trenutka osjetio strah pa je uvijek bio u prvim redovima svoje jedinice...pored odbrane domovine imao je Savo i brigu o svojim najmilijim bolesnom majkom Nevenkom i sestrama Draganom i Snjezanom...u teskim ratnima danima kada bi dosao kuci nakon odmora odlazio bi do Lipnice gdje su se okupljali mladi da bi na trenutak zaboravili na teskoce s kojima su se susretali...tu negdje u kutku diskoteke prepune gustog dima i mlade istinske ljubavi provodio je Savo najljepse trenutke sa svojom djevojkom Sanelom....osvanuo je suncani 25.maj majka i Savo su pili prvu jutarnju kafu...svojoj majci prepricavao bi i vesele i tuzne detalje iz svog zivota...volio je Savo poigrati se i sa svojom podstanarkom Mirelom....njihovu igru prekinuo je Savin izlazak na tuzlansku kapiju gdje se okupljala njena mladost.Zauvijek


11. Zada Dedic 20godina

"Kao da je slutila tog 25. maja oprala je kosu, nad sporetom je osusila nije imala fena", prica njena majka Mirsada, ispeglala i obukla najljepse haljine, sa svima se izljubila, sa majkom se oprostila, poljubila je u obadva obraza i otisla niz put Solinski, na autobus i na kapiju....S Azurom, momkom svojim...


12. Azur Vantic 19godina

Neraskidivi dio Azurovog zivota, a pokazace se i smrti bila je njegova velika ljubav-Zada...bila je to ljubav jedna od onih za koje se kaze da postoje samo na filmu u knjigama u masti...jer svaki Azurov tren bio je prozet Zadom mislju o njoj, o buducnosti koju su zeljeli graditi zajedno...i Zada je osjecala isto prema Azuru...
Bilo je predvecerje kada su Zada i Azur izasli u carsiju da prosetaju, susretnu prijatelje, da cvrsto stisnu ruku osjete miris proljeca, kao potvrdu onog rasplamsanog ruzicnjaka u njihovom srcu....usput ce potraziti i kupiti poklon Azurovoj braticni Erni, za njen 4 rodjendan...prekjucer su pitali Ernu sta bi zeljela da joj kupe...rekla je da zeli haljinicu....pronasli su i kupili haljinicu kakvu je zeljela Erna....zastali su na kapiji da se vide s rajom....kupili su pivo kolu i kokice....sada ce na rodjendan Erni uruciti poklon...mozda ce ove noci kazati nesto i o datumu vjencanja...Posli su.Cvrsto se drzeci za ruke i otisli zauvijek


13. Adrijana Milic 17godina

Jula 1994 godine Mladen je dozivio tesko ranjavanje na vozuckom ratistu...Ada je zajedno sa mamom ulozila mnogo truda da bi doprinjela njegovom oporavku....satima je sjedela kraj tatine ranjenicke postelje i tiho sa njim razgovarala ne sklanjajuci sa lica,ni za tren,svoj osmijeh- po njemu se pamtiti Adrijanu svi koji su je poznavali....
1995 pod bosanskim nebom proljece se izborilo za svoju punu zrelost tek 25 maja...u predvecrje tog dana Adrijana se dugo pripremala za izlazak,narocitu paznju posvecujuci po obicaju izgledu svoje kose...tek nakon sto se ogledala u maminom pogledu i u njemu nasla potvrdu da je lijepa posla je po svoju prijateljicu Selmu da bi zajedno prosetale gradom i zadrzale medju mladima na kapiji...


14. Selma Causevic 17godina

Tog 25.maja na treci poziv drugarice Adrijane otisla je u lijepu majsku noc na sastajaliste mladih, gdje su zaboravljali na sve,gdje se budio zivot i gdje su mislili da im onako okupljenim niko ne moze nista....oni zli ne misle tako....otisli su sa osmijehom na usnama,neostvarenim zeljama i nedosanjanim snovima svi zajedno kako su i zivjeli...otislu su sa dvadeset petim majom u istu zvjezdanu noc...te noci i Adrijana i Selma su poginule...


15. Mustafa Vukovic 23godine

U onim slobodnim danima kad nije bio na ratistu Mustafa je obicno isao do vocnjaka...sadio bi i kalemio vocke...izlazio bi pred aksam do kioska u blizini kuce i tu caskao sa prijateljicom Suadom i ostalim prijateljima...tako je dosao i taj 25.maj to popodne je proveo u obilasku familije...bio je kod amidze Rifata....onda je u kasno popodne uslijedila kahva sa majkom i nenom...govorile su mu da se malo odmori jer je bio na bolovanju i gledale ga....pili smo kafu pred kucom a ja i nena ga gledamo i govorimo: - Sto si nam lijep! On se samo smije...mi smo ga nastavile gledati sve dok jednom ne upita: - Sto me tako gledate ? Razgovor se uz kahvu i dalje nastavio....Mustafa za tim udje u kucu da se spremi za uobicjani izlazak....i ode....cim je bilo 10 sati uvece a on se ne vrati znala sam da se nesto desilo pred kapijom....nesto kasnije dodje komsija braticna mu takodje ranjena kod kapije...znao je sve ali kaze da ide opet na gradinu provjeriti.....htjela sam i ja da krenem...ne dadose-kroz suze govori majka Faketa Vukovic....
Mustafa je te veceri na kapiju stigao sa svojim dobrim drugarima Adom i Nedimom....na kratko su sjedili u kaficu a onda je naisla jedna rodjaka sa svojim mladicem....Mustafa i njegovi prijatelji ustupaju im mjesto za stolom....jos kratko se zadrzavaju....zatim izlaze medju mladost koja je te 25-te veceri bila na omiljenom sastajlistu mladih Tuzle....desetak minuta prije 21 sat zaculo se zvizduk granate.....stravicna detonacija dim i prasina....Nedim i Ado su ranjeni a Mustafa Vukovic nasao se medju zrtvama cetnickih zlocinaca sa Ozrena....Mustafa je umro na putu do bolnice....


16. Suzan Abulismail 15godina

Onda je izasla u jedno majsko predvecerje lijepo obucena....dotjerana kao i obcino...i vesela....stajala je u velikoj masi omladine okruzena prijateljima smijehom i muzikom....Emina i Dino su je zvali da proseta do cesme....ona se samo smijala i mahala im...kao na nekoj stanici...propinjala se i mahala i smijala se....kao na slici uokvirenoj kapijom...onda je odjednom bljesnula crvena uzarena gusta svjetlost...i prolomila se razorna explozija...
u spomenaru koji je "otvoren" 10.9.1994 i "zatvoren" 14.3.95 Suzi je zapisala:

"Rodila sam se placuci
dok su se svi smijali
Zato cu mozda umrijeti smijuci se
kada svu budu plakali"

i tako i bi


17. Lejla Atikovic 14godina

Lejla u svom dnevniku zapisa...naredna sedmica je odlucujuca...mislila je to zbog jazz-danca,posljednje skolske sedmice,kontrolnih radova,dogovora oko prve maturske veceri u zivotu....zapisala je i sasvim jasno osjecala Lejla leteci prema svakom narednom danu kao prema velikoj sreci ne znajuci da bas kao leptiric leti prema "Leonardu" prema Kapiji prema strasnom trenu...
I zaista Lejla je izasla na Kapiju i 25 maja 1995g...tamo je bilo mnogo njenih vrsnjaka...zbog kisnog maja dugo se nisu okupili u tolikom broju...dugo atmosfera nije bila tako dobra....slusali su zvukove svoje muzike...da li je i te veceri cula Erica Claptona i njegovu predivnu "Lejlu"...da li se bas ta ili neka druga Lejli draga pjesma razlijegala malim trgom.....da li je u tom trenu s nekim razgovarala ili je mozda vec bila krenula....kada se pojavio bljesak kada se razlijegla explozija kada je strasni talas vatre i metala pokosio i Lejlu i njene vrsnjake sve one koji nisu imali srecu da prezive ovaj uzasni tren....
i opet praznina i smetenost koja se javlja kad god mi obicni smrtnici pokusavamo spoznati ono sto je nepoznato....gdje je Lejlina dusa? kako saznati jos uvijek nepoznato? hocu da vjerujem da sada seta carstvom apsolutne slobode daleko od vreve nas obicnih,daleko od bola,straha i svih ovozemaljskih nemira....da li je tacno da je ovo san i da su se samo Oni uistinu probudili?


18. Edina Ahmetasevic 20godina

Pred vece 25.maja Edina je jos jednom upitala mamu ˇJesam li ti lijepa?ˇ I sa uobicajnom gestom mahnula rukom: Cao vidjcemo se!...mama se samo osmijehnula...u stvari bila je sretna i ponosna...poslije je saznala da je Edina to vece izasla sa Selmom,Adisom i Elmom....bile su kod stare cesme....trebalo je da se nadju sa drustvom pred pozoristem....mogle su precicom pored robne kuce Elma, ali je Edina htjela da prodju Kapijom...samo da prodju nece se zadrzavati....prizor je uobicajno lijep i velicanstven...u najljepsem dijelu grada sastajala se mladost i ljepota njegova....glasna ziva muzika ,stotine mladica i djevojaka se klate u tom ritmu....onda su odjednom svi bili zagluseni i zaslijepnjeni uzarenom razornom explozijom....
Edina je poginula
I Elma je poginula...Adisa je na lijecenju u Zenici....Selma je izgubila nogu...U Irskoj je.....mama Edinina Zilkida unatoc svemu govori smireno....jednako plemenita i odvazna...sada nadasve tiha....tihi su joj pokreti tih govor,tiha misao....kao da nesto osluskuje...nekog ocekuje? U njenim ocima, u njenoj svijesti, u njenom bliskom sjecanju zivi i dobuje jedan tihi eho: Cao, vidjecemo se


19. Elma Brguljak 20godina

Protjerana iz Doboja...njeni roditelji putem razmjene stizu u gracanicu u oktobru 1994 godine....ponovo je porodica na okupu...prva Elmina zelja se ostvarila da bude skupa sa roditeljima...uskoro se ostvarila i njena druga zelja...upisala je prvu godinu ekonmskog fakulteta u tuzli....dalje prica njena majka: spremim ja tako njoj malo bolju hranu a ona nekako sve mrsavija...pitam je sta je sa njom,a ona kaze: svu hranu mama,podjelila sam svojoj raji,kroz suze govori Elmina majka Hajrija....voljela se lijepo oblaciti, kao i svaka djevojka,zeljela je sto kazu da bude u trendu.....
Dva dana prije smrti,kao da je nesto predosjecala....javila mi je da joj je hitno posaljem najljepsu haljinu koju sam sila do kasno u noc...u toj haljini je poginula bila je kao cvijet lijepa-nastavlja dalje bolom skrhana majka Hajrija....tako se cetnickom granatom ugasio jos jedan mladi zivot upisan pod rednim broje 2.....jedna zelje Elme Brguljak i to ona najvaznija – da joj zivi i zdravi iz okupiranog Doboja izadju otac i majka je ostvarena, druga – diploma ekonomskog fakulteta, nije....zelju je ugasila neumitna smrt od dusmanske ruke....roditelji,brat Adin, rodbina i brojni prijatelji nikada nece zaboraviti nasmijano lice mlade Elme Brguljak, koja je voljela ljude i zivot....zato je brat Adin,za ovu priliku napisao i ovo:

- Tatina zakletva, mamina maza, bratova sestrica – nasa ljubav Elma


20. Elvis Alagic Enko 17godina

Tog kobnog 25, maja Elvis je setao po gradu....spremao se za rukometnu utakmicu...otac Semsudin bio je na ratistu i majka Meliha misleci da ce se otac to vece vratiti odgovrala je Elvisa od vecernjeg izlaska....Elvis nije poslusao majku pa se zajedno sa svojim prijateljima Damirom Bojkicem i Francom Kantorom uputio u Mejdan na utakmicu....zvali su i Denisa al on je ostao dosljedan svojoj odluci da ne ide....nakon utakmice uputili su se na sastajaliste tuzlanske mladosti na Kapiju....za tragediju koja se desila tih vecernjih sati 25. maja u Tuzli znao je ubrzo sav svijet....otac Semsudin dugo nije mogao zaspati komentarisuci sa svojim saborcima stravican dogadjaj....tjesila ga je misao da njegov sin ne izlazi pred Kapiju...ujutro sa svojim prijateljem Zekrom krenuo je ranije sa linije...nije znao da je to vec unaprijed smisljeno jer njegovi prijatelji su znali sta se desilo....na prilazu kuci sve mu je postalo jasno....majka Meliha ni do danas se nije oporavila...izgubila je brata 8.05.1994g a godinu dana poslije sina....
Stonoteniserski klub Kreka Jedinstvo Rudhem izgubio je jednog od svojih najboljih i najperspektivnijih igraca....u julu 1995 Elvis je trebao da ucestvuje na europskom prvenstvu u Hagu kao clan drzavne reprezentacije....osvojio je 25 medalja od cega 14 zlatnih, 4 srebrne i 7 bronzanih te brojne diplome i pehare....od 25 maja 1996 u Tuzli se svake godine odrzava memorijalni stonoteniserski turnir Elvis Alagic


21. Franc Kantor 24godine

Nikad necu zaboraviti taj 25.maj i Francove posljednje rijeci....taj dan on je kao i obicno u posljednja dva i pol mjeseca lezao citav dan u krevetu...imao je operaciju slijepog crijeva, pa je bio primoran da miruje....tog dana mu je vec bilo malo bolje, pa se mlada krv u njemu uzbrkala, probudila zelja za izlaskom, za drustvom i druzenjem...sa mnom je tog dana otisao komsinici na kafu....sjedili smo i gledali na televiziji predjele oko Bistarca, zelenu travu, obeharalo drvece okupano majskim suncem...Franc je bio vise nego odusevljen, stalno je ponavljao, kako njemu samo treba krpica plodne zemlje i on bi bio sretan, presretan....u tom zanosu jedva je cekao vrijeme izlaska pa da sa prijateljima nakon dugo vremena ponovo proseta svojim gradom.....
A nije se htio obazirati na opomene komsija i prijatelja toga dana, oglusio se na molbe svoje majke da ostane u kuci da saceka jos jedno vece....
Njegove posljednje rijeci su bile :

Ja moram veceras izaci, ne mogu dozvoliti da mi mladost bude pokopana.....


22. Admir Alispahic 24godine

Admir je rodjen 15 marta 1971 godine u Srebrenici....tesko je bilo pronaci Admirovu majku....nasla sam je u studentskom domu u ulici Rudarskoj soba na trecem spratu....u maloj sobi kod samog kreveta na zidu slike Da ih gledam da su mi blizu kaze teta Nura Alispahic....prvo muz Alija koji je poginuo 93 godine, za sina Azmira 18 godina nista ne zna i onda sada Admir....poginuo (citaj:ubijen!)
25 maja Admir je dosao sa posla i odmah otisao svom dobrom drugu Senadu (koji je takodje poginuo) posto su trebali otici u Zivinice....ali tako nije ispalo....sada Admir Alispahic vise nije tu...dovoljna je bila sekunda pa i manje da teta Nura ostane bez sina.....Ekrem (sin Admirov) oca da vise nikad ne vidi, Zehra bez muza....njegova smrt neraskidivu sponu napravi, a bosanski vilajet ostade tuzan....

Neka ti je rahmet,Admire !


23. Senad Hasanovic 26godina

25.maja oko 18 sati Senad je navratio na vecernju kahvu kod svog zeta Dervisa Malica, koji je ozenjen Senadovom tecicnom Sefikom....Dervis je kao ranjenik 1993 evakusain iz Srebrenice i pored brata Suada bio mu je najblizi........Senad je i tada spominjao svoju rak-ranu,bol za roditeljima koji su tih dana u Srebrenici ponovo bili izlozeni cetnickom divljanju....rekao je kaze Dervis koji nam je i ispricao ovu pricu o Senadu, da mora otici na telefon da se javi djevojci u Lukavac, rekao je da ce se brzo vratiti.....
i Senad bi se vratio da nije susreo svoje prijatelje takodje prognanike iz Srebrenice Esada Salkica i Admira Alispahica....odlucili su prosetati do Kapije

Senad i Admir nisu se vratili

Devetnaestogodisnji Esad je uprkos teskim ranama uspio prezivjeti....amputirana mu je desna noga a saka lijeve ruke ostace mu zauvijek deformisana


24. Adnan Beganovic 16godina

21.05.1995 godine Adnan je proslavio svoj 16 rodjendan, ne sluteci da ce se sudbina ubrzo tako okrutno poigrati s njim....taj dan svi su se veseili Adnan je svirao haromoniku i sve je bilo u rodjendanskom raspolozenju...kobnog 25.maja Adnan je zamolio mamu da mu napravi omiljene kolace-krempitu,da ga cekaju kad se vrati s polja....otisao je zajedno sa sestrom....uputili su se prema Kapiji....sestra je bila vrlo kratko i vratila se kuci....Adnan je ostao....ostali su kolaci na stolu, ostala je harmonika u sobi, ostalo je sve da tuguje i zali za svojim Adnanom


25. Damir Bojkic 27godina

Damir je taj dan rucao sa svojom porodicom....onda su pred kucom pili kahvu....Damir je gledao u jednu rascvjetalu ruzu i rekao : Uskoro im se nece vidjeti list od cvata....U tom je naisla komsinica Mirsa da pokaze tri nove suknje...Damir joj rece: Bolje da ih das meni, hocu veceras da se zenim pa da ih poklonim mladoj....
Oko pet iza podne naislu su Damirovi jarani Franc Kantor i Elvis Alagic...zvali su ga da izadje....Damir se neckao zbog pripravnosti....Ipak je pristao uz salu da mozda nocas sva trojica pronadju djevojke za udaju pa se i ozene....salu prihvatise i Elvis i Franc...usput su susreli neke poznanike....pitali su ih uobicajeno: Kuda cete? - na vjencanje- rekli su


26. Ilvana Bosnjakovic 17godina

Za nepunih mjesec dana 18 juna docekala bi svoj 18 rodjendan....Ilvana je cesto znala reci: Uzmi sve sto ti zivot pruza, meni je 18 godina.....znala je to govoriti ali nije mogla to dozivjeti....tog kobnog 25.maja dana u kome je godinama nasa mladost prenosila prve crvene karanfile svog zivota, Ilvana je svoj karanfil zauvijek izgubila....ostali su njeni nedosanjani snovi, nedoljubljene ljubavi, nenapisana pisma i otvorene stranice njenog dnevnika....ostala su djeca njena nerodjena ona koja bi se kao i sve predhodne generacije okupljala pred Kapijom....

Odlazim zelim da te prebolim
Odlazim nisu nam isti sudjeni
Sretno ti u zivotu ljubavi
Neka ti se zelja ispuni

(iz Ilvaninog dnevnika 23.maj 1995)


27. Lejla Bucuk 16godina

Najtezeg dana u mom zivotu – veli majka Pakiza Lejla je bila neobicno vesela....bila se naime ranije posvadjala s najboljom prijateljicom Sanjom nisu govorile i tog dana pomirila se.....Veceras izlazim sa Sanjom rece mi za ruckom....a nije voljela da izlazi...u ratu je s drustvom izasla tri-cetiri puta ali nikad na Korzo....zasto je odjednom promjenila plan nikad vise necu saznati....ne znam zasto se kuci nije vratila kad je cula udar prve granate u 19,20 sati jer se neobicno plasila i uvijek je to dotad cinila....posljednji ih je vidio Sanjin rodjak iz Par Sela kod prodavnice Peko na Korzu, nekoliko minuta prije tragedije...ne znam ni sama sto je vuklo naprijed kroz guzvu i toliki svijet da bi stigla na Kapiju....oca Hilmu su te veceri neobicno jako boljele noge pa je rano otisao na spavanje....nikad prije niti poslije nisu ga boljele noge...kada su sutradan bezivotnu Lejlu preopznali na patologiji imal je pored ostalih i povredu noge


28. Samir Cirak 18godina

Poslije duze pauze majka Hatidza progovori:
- ako ja ne mogu da ustanem Samir skuha hljeb i kaze hajde mamice jedi...onog dana kad ce na Kapiju trazila mu mati dzigerice

Hatidza zaplaka i zapomaga:
- hocu njegove haljine...bio je prvak u BiH u plivanju...ne daju mi haljine
- otac Dzemal smiruje Hatidzu pa i sam prica:
- Samir se volio saliti bio je pun humora....bio je visok plav snazan...pravi div...plivao je 11 godina pricao viceve...sve je nasmijavao..svi su ga voljeli
- Hatidza ce prekinuti Dzemala....nikad nisam mogla zamisliti da ce mog Samira nestati....
- Hatidza zaplaka ...da sam Bogdom ja poginula...sta ce mi zivot ako njega nema...
Tog zadnjeg dana otisao je u zelenoj trenerki i zelenoj majici....kada je krenuo uzeo tri busencica pa se baci na mene, pa se slatko nasmija...biva zacudo sto sam rekla da se mama ne udara...da sam mogla u bolnicu mozda bi ostao ziv...spasila bih ja njega Dzemale....
- tesko je vidjeti svoje dijete mrtvo rece Dzemal...bio je sa mnom moj brat ja odmotao...kad bi ga covjek ispravio nema kipa na svijetu koji bi mu bio ravan on je ko div u trokut od plivanja...osmijeh je imao...nekoliko dana pred smrt rekao je: Hocu da zivim, hocu da zivim....hocu tamo gdje je muzika sa svojim drugovima i drugaricama...to je za mene zivot...imao je Samir buran zivot...on je krenuo u taj zivot a otisao u smrt

Svake godine u njegovu cast u Tuzli se organizuje memorijalni turnir u plivanju Samir Cirak


29. Amir Djapo 20godina

Igrom sudbine i posljednji Amirov izlazak kao da je kratko podsjecanje na sve njegove radosti....naime popodne je najprije otisao u Mejdan sa svojim drugovima...rukomet ih je zvao....kasnije se druzenje nastavilo i setnjom parkom kraj starog tuzlanskog korzoa...onda Kapija....i desetak minuta prije devet ona zlocinacka granata s Ozrena....28 dana kasnije otac Zejnil majka Amira i brat Mirsad sa obitelji krenuli su do setalista na Slanoj banji...kraj Amirovog mezara suze su kanule na njegovu posmrtno ispisanu diplomu o zavrsenoj hemijskoj skoli....Amir Djapo opci uspjeh vrlo-dobar, vladanje primjerno.......


30. Suzana Djusic 14godina

Imala je samo 14 godina i tri mjeseca i 13 dana kada je cetnicka granata zauvijek prekinula njen mladi zivot....prema kazivanju njene majke Gordane drugarica iz skole nastavnica i razrednica voljela je zivot...tesko je prihvatila sve ove strahote koje je donio rat....iz svake njene napisane rijeci u dnevniku osuda, osuda onih koji su uzrokovali patnje stradanja glad razaranja....htjela je da se upise u srednju uciteljsku skolu iz molbe za upis biljezimo i ovo.
Ovom molbom obracam se svim dobrim ljudima koji ce me nadam se shvatiti i primiti kao novu ucenicu....5,6,7, i 8 razred zavrsila sam u osnovnoj skoli tusanj odlicnim uspjehom....u nadi da ce te me primiti uvjerna sam da cu biti dobra uciteljica...
Suzanu su voljeli svi koji su je poznavali...jedna od njenih nastavnica napisala je i ovo:
Bila je privilegija poznavati je i predavati joj....otisla je naglo ostavljajuci za sobom nedosanjane snove,neispisane sveske i tugu i puno tugo....otrgnuta je kao najljepsi cvijet iz Cvijetnjaka, zlocinackom rukom ali nije ostavila praznina sa sobom...ostavila je mnogo ljubavi i vjere u svijet i ljude....ostavila je nas da pokusamo postati onakvim kakvim nas je ona vidjela






Autor: fukara_tz Poslano: 24/05/2005 00:23

31. Amir Djuzel 26godina

Ode majka Fata u bastu....izadje iz kuce...nedostaje joj jutarnje budjenje Amirovo, nedostaje joj Amir da s njim popije kahvu...izadje da bi u drugim prostorima vidjela Amira rece:
- nema mog Amira ...ode na mezar ne mogu se naviknuti....lomi prste mati i prica...bili smo u basti zajedno....na Kapiju je otisao a prije toga kad sam se vracala iz baste pade granata....ja sam bila na ulici, pa pozuri pozuri...nastade plac jauk...trce haman samo mladici i govore da ima povrijedjenih...ja nekako dodjoh do kuce...za telefon...nista...gdje su mi djeca? Nikoge dobiti...saznadosmo pa u bolnicu Amir na operativnom stolu ...ne mogu ja to da pricam kako je ranjen...brat Mirsad je saznao da je Amir podlegao sad kad pitam je li Amir bio ziv?Sta cu?Vikao je..pomozite drugima nije meni nista....
u Amirovoj sobi puno je stvari obasjano suncem...samo uspomene...najvise one koje su vezane za boks...po njima prasina...i to je uspoemna...ne mozete se otrgnuti ozaloscena majka Amirova, pa neka tako, kaze i ostane Amirova soba....


32. Muris Fatusic 15godina

Volio je Muris sve ono sto vole mladi....slusao je muziku sanjao o skupim kolima, dobroj garderobi....samo cetnicka ruka ugasila zivot jednog tinejdzera i pokopa ga zajedno sa starim patikama Nike i izbjedjelim leviskama....ostala je u kasetofonu kaseta rep muzike....i po rijecima majke Have tu ce ostati vjecno...Muris je imao jedan talentat a to je da lijepo crta....jedan takav crtez nacrta na dan kada ce poginuti...otrgnuto srce u cijoj je sredini ugravirano slovo M a iz srca kapa krv...kao da je Muris predosjecao da ce iz njegovog srca kapati krv,a iz srca njegovih prijatelja suze....


33. Ago Hadzic 20godina

Amela (Agina sestra) krisom obrisa suze a zatim tiho rece.....tu kobnu vecer 25.maja 1995, Ago je zelio provesti kod kuce....htio je gledati film....pocelo je granatiranje i to je ucvrstilo njegovu odluku....na nesrecu telefon je zazvonio...bio je to nas rodjak zamolio je Agu da dodje po njega autom....dobar kakav je bio moj brat, nije mogao da odbije tu molbu....brzo se spremio i otisao....nakon pola sata pala je ta kobna granata i odnijela Agin i jos mnogo mladih zivota....
Ago je nekim novim stazama otisao na drugi svijet....otisao je u dzenet jer je zasluzio da bude tamo gdje teku najljepse rijeke,gdje su izvori najbistriji i gdje se slusa poj najljepsih prica....


34. Alem Hidanovic 19godina

Zineta Hidanovic Alemova majka mi je pricala kako je tu noc na televiziji vidjela kola svoga sina i cevape prosute po njima...nije htjela, nije mogla vjerovati...nije zeljela znati ciji komadi tijela leze ispod krvavog carsafa....tek nakon nekoliko dana nakon Alemove smrti, saznala je da su ti cevapi bili posljednja hrana njenog sina...da je ispod carsafa natopljenih krvlju lezao njen sin...a ona je bila ubjedjena da je on ziv...
Alem je te noci prvo bio u Alei sa drugovima a zatim su posli napolje i podijelili se u dvije grupe...dvojica drugova su otisla s djevojakama a Alem i ostali su kupili cevape i pivo te krenuli pred Kapiju....Alemove posljednje rijeci su bile: Pozurite hocu mami da se javim
Granata je pala....
Negdje u krvavoj masi je lezalo i Alemovo tijelo....geler velicine sake pogodio ga u potiljak....medju masom mrtvih i ranjenih Alema je ugledao njegov drug Jasko Krdzalic....oci su mu bile otvorene prema nebu....
Za to vrijeme Zineta Hidanovic (Alemova majka) spremala je pidzamu Alemu i krenula u klinicki centar sa cvrstim ubjedjenjem da ce zateci svoga zivoga...

Sagela se i poljubila svoje dijete posljednji put


35. Nedim Hodzic 30godina

Svi se slazu da je bio veoma drustven,nimalo zloban, spreman da svakome pomogne, duhovit cesto i na svoj racun, pa kao takav medju brojnim prijateljima izuzetno omiljen....iz njegovog velikog lika isijavala je ljubav prema svemu lijepom u zivotu uopste....ostali su Nedimovi brojni nedosanjani snovi...prekinuta je ljubav sa Ednom, planovi sa bratom Edibom,prekinuta su ocekivanja i borba za bolje sutra u slobodnoj Bosni, njegov hod u sretnu buducnost....zapamcen je po vedrini i koji trenutak prije nego sto ce smrtonosni geler pogoditi njegovo plemenito srce- upravo se salio sa drugaricom Jasminkom Zaimovic koja je imala vise srece i sada vida rane s Kapije u Holandiji....Nedimova mladalacka snaga zvijezda sja i dalje u srcima hiljada tuzlaka i svih ljudi dobre volje koji su imali zadovoljstvo da ga upoznaju, druguju i prijateljuju s njim.....


36. Almir Jahic Bato 18godina

Batin omiljeni pjesnik – muzicar bio je Dzoni Stulic....onaj ko imalo poznaje Stuliceve stihove moze shvatiti zasto je bas njega volio....8 marta 1995 Bato je regrutovan u vojnoj policiji armije bih....bio je to vrhunac njegovog davanja za ovu drzavu za ovaj narod koji je volio slobodu jer ona i zivot jedino idu zajedno....
Nazalost osvanuo je i taj kobni dan...25.maja Dan mladosti, dan za ljubav,dan za sve lijepo,igru,smijeh,druzenje....Mama, ako me tko bude trazio nisam tu.....odoh na sastanak foruma mladih a potom vidjecu vec....Lijep kao i uvijek sa osmijehom na usnama lakog koraka bacio je kratak pogled u ogledalo i izasao....a negdje na dnu ladice medju stotinama stranica ostalo je zapisano

Ali ja znam, Bog je milostiv...
Onog dana,one noci
Kada budem i najmanje nadao se –
Vjecno cu mu biti zahvalan


37. Azur Joguncic 24godine

Tuzla uvece 25. maja....kafici rade....muzika tresti....omladina koja se smije, omladina koja voli i koja je voljena....djevojke dotjerane i nasmijane i momci koji su upravo dosli sa linije fronta da se odmore , da pobjegnu od smrti ne sluteci da ce ih ovdje naci......jedan od njih bio je i Azur.....bio je nekada....to vece trebao je biti u Lipnici u pripravnosti ali dan je bio tako lijep majsko sunce ga je mamimo napolje....i Azur je izasao ...nije mogao biti u kaficu jer je bilo tako zagusljivo....i tada odjednom tresak,vika,poziv u pomoc, plac, suze....sve to pomijesano u nepodnosljivi zvuk od koga se ledi krv u zilama....svuda krv i razbacani dijelovi tijela....svi koji mogu pokusavaju da pomognu...mnogi su vec mrtvi...mrtav je i Azur...i njegovi prijatelji i prijateljice....a zasto? I zbog koga? Azur svi mi koji smo ga znali voljeli smo ga...bio je spreman uvijek pomoci...volio je sve sto vole mladi....o sebi nikada nije volio pricati...za sve je bio neotvorena knjiga...i tek sada vidim koliko malo znam o njemu....otac njegov prica....pred taj 25.maj dugo ga nije bilo...i onda tog dana izgubio sam sina....s tim gorkim sazaljenjem zivim.ali kao u snu...mi koji smo ostali moramo kroz zivot bez njih....tako kaze njegov otac....i zaista mi koji smo ostali moramo nastaviti zivjeti i sjecati se....jer kao sto je neko rekao.....

Dok god nas se sjecaju oni koji su ostali iza nas mi jos uvijek zivimo, a kad uspomene na nas nestanu, mi umiremo po drugi put


38. Damir Kurbasic 20godina

Al smrti se ne bojim
Jos sam mlad
A moram da se borim
Ne znam ljudi
Sta mi ovo treba
Da ja ginem
A drugi da gleda

Ovo je dio pjesme koju je napisala ruka jednog mladica,sina,brata,odanog druga....ruka je pisala ne sluteci da ce sedam stihova jednog dana postati zivotna prica onoga koji je bio ponos svoje prodice, uzoran komsija, veseljak, pomalo pjesnik i sanjar, a prije svega dijete Tuzle....
Zasto je Damir sa drugovima bio pred Kapijom umjesto u Mramoru te veceri niko nije saznao....tajna je pokopana s njima u najtuznije jutro grada Tuzle 29.5.1995godine
Da li mu je zivot mogao pokloniti nesto vise od 16 gelera, 16 rana na srcu oca Sadika i majke Ramize? Vidi li svijet Pariza, Londona i New Yorka blijedi pred suzama brata Amira i sestre Damire? Svijet moze reci da mu je zao, moze doci i donjeti cvijece tamo gdje leze oni za ciju smrt su i sami krivi , mogu slati telegrame saucesca ali Damira i druge ne mogu ozivjeti....kasno je za to....ali zato mogu sprijeciti da se to ne ponovi bilo gdje i bilo kad....zato neka se svi rodietlji ovog svijeta zamisle nad rijecima Damirovog oca:

Ja imam Damiru, imam i Amira, ali nema meni moga Damira......sve je praznina koja se ne nadoknadjuje....to je bol neizbrisiva do smrti....sada molim Allaha da mi da snage da prezivim ovo


39. Pera Marinovic 37godina

Rodjena je 22.3.1958godine u Breskama, kao jedna od sedam sestara porodice Bojanic....Udata....majka dvoje djece dvanaestogodisnjeg Sladje i desetogodisnje Ivane....zivjela je u Tuzli....radila je u caffe-slasticarni Kapija....najveci dio svoga vremena provodila je sa svojom sestrom Anom koja je bila s njom do posljednjeg trenutka....umrla je 26.5.1995 u bolnici na gradini nakon desetosatne borbe za goli zivot


40. Nenad Markovic Neso 19godina

Plavi cuperak
Nestasne plave djecacke oci i plavi cuperak majka Veronika uvijek ce nositi sa sobom...bio je njena ikona, zakletva, njen dijamant, njezin mezimac kojem nikad nije dopustila da odraste...mogao je Neso imati 19 godina i izrasti u velikog momcinu, ali u majcinim ocima ostao je samo djecakom koji ni zaspati nije mogao bez njenog pogleda i toplog milovanja po kosi.....Neso je imao starijeg brata Acu...kada je Aco kao pripadnik armije BiH u oktobru 1992 poginuo na Majevici Neso se odjednom povukao u sebe....napustio je skolu, i nikoga ga vise nije mogao nagovoriti da nastavi skolovanje....jednostavno bi rekao: Eto Aco je zavrsio skolu pa sta mu vrijedi....kao da je slutio da bi se i njemu slicno moglo desiti....bratovom smrcu nestalo je osmijeha na Nesinom licu nestalo je dijela Nese.....
Kriticnog dana Nesu su roditelji posljednji put vidjeli ujutro....majka je rano izasla iz kuce a otac je otisao u bastu....zna se samo da se Neso tokom dana vratio kuci i predvece s drustvom krenuo na utakmicu u Mejdan....na Korzo nikad nije isao a te veceri je vodjen sudbinom po prvi put svratio nakon utakmice....od granate zadobio je teske rane u stomaku i sve do operacije u bolnici znao je za sebe....Adnan Djuka koji je bio sa njim je tesko ranjen u nogu (noga mu je amputirana) ...Neso je sahranjen na ateistickom groblju na Gradini pored brata Alekse zvanog Aco...tako su zeljeli roditelji


41. Edin Mehmedovic 19godina

Kada nije bio na zadacima sa svojom jedinicom Edin Mehmedovic je provodio vrijeme sa djevojkom Lejlom i svojim drugovima....Na zidovima i regalima naseg stana prica nam otac Sadil uvijek su se mogli naci listovi na kojima je Edo ispisivao njemu drage zivotne poruke umrlih ljudi....Medju njima je i ona Zivi brzo jer smrt moze doci prerano....koju je jos davno ispisao Dzems Din
Od oca Sadila saznah jos nesto...Edin je negdje u trenutcima nostalgije govorio da nece docekati svoj 24. rodjendan....rijeci su mu se obistinile....njegova razmisljanjao ratu i stravicnoj agresiji na zemlju Bosnu najbolje ce objasniti ona Merodotova poruka sto ju je Edin Mehmedovic stalno drzao u svojoj sobi i sveskama gdje je zapisivao dio svoje intime
- Nema tako luda covjeka koji bi vise volio rat nego mir....jer u miru sinovi pokopavaju oceve, a u ratu ocevi pokopavaju sinove....

I u noci maskra tuzlanske mladosti cetnicki zlocinci su pokazali da takvih ludih monstruma ipak ima.....


42. Edisa Memic 19godina

Djevojka duge plave kose...mati Nedzima place danima....place okamenjeno srce majke nad slikama...drhatavim glasom rukama brise suze sa slika....Edisa je sa nama a nema je u kuci.....izdvoji jednu sliku Edisa sa ocem Osmanom....ima harmoniku....ima devet godina...evo je, naucila je da svira harmoniku a voljela je da zapjeva Osman- aga...place Nedziba, place Edisina tetka zaplakasmo i mi ostali koju smo se nasli u kuci....gledamo slike koje Nedziba pruza a ona se sama u sliku zagleda i pogled zadrzi u daljini nesto trazi ocima...Trazi, a nema
Soljicu kahve popih sa Nedzibom u djevojackoj sobi....mladost sa slikama....Edisina soba...igracke, kutije, ukrasi....sve ono sto odise mladoscu...toplo julsko popodne a Nedzibin pogled sa prozora na kom je razmaknuta zavjesa ide prema Edisi...obronci brda obasjani suncem, a mezar je tamo, tamo je mladost


43. Neset Mujanovic 20godina

Upisao je gimnaziju u Tuzli 1992 godine....kada je pocela agresija na BiH Neset je bio treci razred....zavrsio ga je u maju kada je pocela cetnicka agresija na Tuzlu...bez razmisljanja ukljucuje se u redove branilaca Bosne....cetvrti razred zavrsava 1993 polaganjem cetvrtog razred.....upisao je ekonomski fakultet...taman kada su trebali poceti prvi ispitni rokovi cije polaganje je s nestrpljenjem ocekivao tragican usud stavio je tacku na sve ono na sta je kao ljudsko bice imao pravo....htio je da zivi i bude za korak bolji od stvarnosti
25. maja izasao je na Kapiju sa svojim nerazdvojnim drugom iz Srnica, sa kojim je stanovao u Tuzli...uzasli su da udahnu radost mladosti i proljeca...


44. Edin Mujabasic Mony 21godina

Mony je pisao aforizme....pisao bi: u 10-oj godini i djavo je lijep, groblja su puna nezamjenjivih ljudi, groblje je jedina zemlja gdje vlada jednakost, ljudi ratuju geleri ubijaju, zivi brzo, umri mlad i budi lijep les....u zadnje vrijeme cesto je pocinjao recenicu: Ako se ponovo vidimo.....Mozda kad se cujemo.....nikada nije izlazio kada bi svirala uzbuna....nije to volio....ostajao je tad ko kuce....al ne znam sta se tu noc desilo.....jos me kolima dovde doveze i kaze: Odoh ja, mama, samo malo, necu ja dugo! To je bilo zadnji put da sam ga vidjela....majka cesto odlazi na groblje....sjedi gore....uvijek zapali jednu svijecu svom sinu Edinu....svijeca kada izgori ostavlja trag iza sebe....a majku evo 6 mjeseci muci jedno....nikada do sada jos nikd nije nasla trag od svijece....jednostavno ga nema kao da svijeca nikad nije bila zapaljena....neka tajanstvena dusa obilazi Edinov mezar svakog dana i ocisti ga prije majke.....ona je do sad jos nikad nije srela....a kaze voljela bi vise nego ista....voljela bi da upozna i poprica sa njom...da vidi ko to njenog Edina u rahmetu obilazi.....
Mony ima jednu sliku snimljenu kada mu je bilo dvije godine....slikala ga je majka...slika je snimljena 20-ak metara nize od mjesta gdje ce 20 godina poslije Mony biti sahranjen....nedostajalo je tacno dva mjeseca pa da Mony napuni 22 godine.....


45. Samir Mujic 28godina

Otac Samirov otisao je u europu da pokaze kakvi su bosanski majstori od zanata....Ejuba je prihvatio Pariz diveci se vjestini ovog skromnog covjeka.....po povratku u Tuzlu otac i sin samir otvaraju prelijepi kafic odgovarajuceg imena Pariz....po kome ce Samir dobiti i nadimak.....a za Samru sestru i iznad svega druga i prijatelja Samir je imao posebno mjesto....Samra je bila mjesto na kojem je Samir uvijek mogao naci podrsku i savjet.....pocetkom agresije samir se stavlja u sluzbu odbrane svoje domovine....a 25 maj ni po cemu nije slutio zlo....kod Samira i nista nije slutilo po zlu....tog dana ne znajuci da je to posljednji put, vjerujuci u sudbinu koja je dotada stitila njenog goluba, majka se pozdravlja sa sinom, uobicajno, kao i svaki puta....uzavrela mladost trazila je odusak pod pritiskom teskog vremena i Samir odlazi na mjesto sastanka sa onim sto mu je sudjeno....te noci prestaje san Bule i Ejuba, pocinju nocne Samrine borbe sa sobom, a Samir postaje jedan od toliko i toliko prerano ugasenih mladosti....Kapija postaje mjesto kroz koje je Samir izasao i usao u vjecnost....ovaj grad ce dalje morati bez Samira i mnogo momaka i djevojaka ali ce jos dugo tuzlanskim kaldrmama odzvanjati koraci dobrog tuzlaka Samira Mujica


46. Elvir Murselovic 23godine

Elvir je kao dobrovoljac stupio u armiju BiH 17. maja 1992 godine.....tog kobnog dana u povratku prema Tusnju sreo je prijateljicu Nacu iz Gornje Tuzle i njene skolske drugove....buduci da im se priblizavala godisnjica mature izasli su zajedno da nacine neke fotografije...na Nacin nagovor i Elvir je stao pred kameru....kuci se vratio oko15 sati i nakratko odmorio...Zumir se cinilo da je njen Elvir prerano morao da postane odrastao muskarac – materi se uvijek cini da joj se sin odvec rano otrgnuo iz njene njeznosti......Elvir, Buza, Nele i Alci su oko pola sedam posli u setnju....najrpije Mejdan pa Cipelici pa Kapija.....nakon blijeska, Kapijom su se razlijegli mrak, mlaki zadah i zujanje....dva podmukla mala gelera zaustavila su se u Elvirovom stomaku...bio je dobro...zajedno sa Neletom ubacio je u kola Alcija koji je bio najteze ranjen....Buza je drzeci se za grudi, uspio da se domogne kola kojima je prebacen na Gradinu...Elvir nije zurio da se prebaci do bolnice – na klinici uho grlo nos nasao se tek oko 22 sata....medicinarima koji su se uzurbano kreatli po klizavim hodnicima govorio je da se posvete tezim ranjenicima on jos moze sacekati....po Cipurku drugu iz jedinice koji je dosao da daruje krv porucio je roditeljima da se ne brinu za njega...u operacionoj Sali ljekari su ustanovili da je Elvir izgubio previse krvi.....
Nakon Elvire smrti razvijen je film i napravljena zamagljena fotografija na kojoj se jedva nazire osmijeh na Elvirovom licu.....


47. Saban Mustacevic 29godina

1992 dolazi rat i kao sve patriote i Saban se ukljucuje u redove armije....1993 ranjen je na ratistu....
Dosao je 25 maj....dan kao i svi ostali...samo ovaj malo ljepsi sunacaniji veseliji....dan kada se slavila Mladost.....ali u isto vrijeme dan kada su sile mraka ucinile svoje najmonstruoznije djelo....tog dana Saban je bio izuzetno raspolozen....pio je kahvu sa svojim roditeljima i pjevuseci spremao se za vecernji izlazak....na polasku pozdravio se s majkom ne sluteci da mu je to i posljednji oprostaj od nje....


48. Dijana Ninic 20godina

Bila je jedna od najljepsih djevojaka u gradu....nisu toliko skladne crte njenog lica pobudjivale paznju koliko nesto svijetlo, radosno i snazno sto je izviralo iz cijele njene licnosti....zato ne mogu pisati o smrti jer ona mi se nekako cini nespojivom sa Dijanom.....gledam Dijanine roditelje....bili bi sredovjecni ljudi kada ne bi pricali ovako toplo, drzali se za ruke kao da su tek stupili u brak i gledali onako kao sto sa slika gleda Dijana a u ocima joj se iskri smionost i toplota....teku rijeci....u njima ziva Dijana odlazi sa Nedimom u setnju nestasna, lijepa, vesela, a onda ranjena Dijana sto se lavovskom snagom bori za zivot, Dijana kao leptir napusta tijesnu cahuricu i odlazi u susret novim svijetovima....i pitam se cemu lici ljudska sudbina? Kuda covjek zuri i kamo stize? Kroz ruze i trnje, kroz mrak trceci za tragom svjetla ispred nas...dok zivot i bol u nama radjaju nove tisine i novu smjelost, ponekad se pitam cemu cvrstoca i cemu znanje ako nam se rasplinu snovi kao jutarnja izmaglica? Ti si otisla sa dusom punom snova i zive mladosti....Ne plasi se, prezivjela si smrt i jos si uvijek jedna od najljepsih djevojaka u gradu


49. Selma Nuhanovic 17godina

Selma je rodjena 13.septembra 1977 godine....bila je odlican djak, tiha, njezna, povucena...smrt ju je zatekla dok je sa drugaricama razgovarala o sutrasnjem kontrolnom zadatku....Selma se nije vratila u skolsku klupu....otisla je negdje kuda ne dopiru ljudske misli....da li postoje rijeci u koje moze da stane ljudska bol? Na koji se nacin moze ispricati tisina sto je polegla po Selminom domu, bol Selminog mladjeg brata, suze Selmine majke....
Bili smo kao drug i drugarica...ne mogu shvatiti da je vise nema, kaze Selmin brat Selmir...
Vrijedna je bila moja Selma prica tugom skrsena majka....stizale su njene rucice i da njeguju bastu i da mijese kolace i da besprijekorno rade skolske zadace.....
Sa dvorista Selminog doma vidi se Tuzla kao na dlanu...ispred kuce sjenica u cijoj se prijatnoj hladovini odmara cijela porodica....i Selma je ovdje provodila casove dokolice, citala ili pricala sa drugaricama, bratom....pokazuju mezarje u daljini na kome je sahranjena Selma...smrt nije stigla da joj izbrise osmijeh sa lica....

Dugo sam je milovala prije nego sto cemo je sahraniti, prica majka....na usnama je jos imala smijesak
Brat donosi knjigu koju je citala tog dana Nevakat Dervisa Susica...u knjizi zabiljezeno mjesto do kog je stigla...

Hocemo li nakon svega biti ista drugo osim umorna zemlja koja vise ne umije radjati cvjetove? Hoce li nevakat pokositi svu radost u nama kao sto je pokosio sedamnaest godina Selma?


50. Rusmir Ponjavic 20godina

18.06 1995 novi zivot...u obitelji ponovo djceak...Berin ili Teo kako ga je daidza Rusmir zvao jos dok mu se radovao....sestra je rdoila sina...Rusmir ga je ocekivao veselio se njegovom dolasku i imao za njega ime....ime neobicno kratko ali svojim znacenjem krupno bozansko...toga dana dosao je Teo na rodst svih koji su osim zivota i radovanja zivotu iskusili i smrt i tugu smrti....zivot nije prestao...on traje jako vidljivo tako osjetno kao kad prstom dotaknemo ranu zeleci se uvjeriti i imati vlastito iskustvo bola...i odrast ce djecak...odrastat ce uspomene na daidzu...vrijeme nece donjeti zaborav....vrijeme ce izbrisati pitanja koja danas majka upucuje Smrti: Zasto Zasto?
Zasto meznja i smrt zasto ne ljubav i radjanje? Zivot ce biti pobjednik...priblizit cemo se njegovom nedokucivom smisli....barem u vjecnosti! Jer vjecnost je zivot Rusmira Ponjavica


51. Edhem Sarajlic 20godina

13 maja 1995 Edhem je kao clan tamburaskog orkesta sportskog drustva Sloboda iz Tuzle sudjelovao na festivalu tamburasa Hrvatske u Osijeku...tuzlaci su tada osvojili drugo mjesto...edhem Sarajlic 25. maja oko 19h dobija diplomu iz Osijeka za ucesce na tamosnjem festivalu....odmah odlazi pravo na Bulevar kod poste u Tuzli a zatim i u cenatr gradske carsije na poznatu Kapiju da se zbog prijema diplome proveseli s jaranima....na isturenom zidu jedne zgrade na vec sada kobnom mjestu sjedila su cetiri mladica...pogodila ih je zlocinacka cetnicka granata ispaljena s Ozrena...Edhem Sarajlic i Rusmir Ponjavic poginuli su a Davor Necemer tesko je ranjen, Tihomir Stojanovic lakse je povrijedjen....


52. Raif Rahmani 22godine

Kada je u Tuzli 4 aprila proglasena agresija na nasu zemlju Raif se odmah odazvao mobilizaciji....Otac mu umire 20 jula 1992.....potom se dobrovoljno prijavljuje u kasarnu...nakon 40 dana rasoredjen je u jedinicu....tada za nasu majku pocinju sikiranja i nesanice kao i za sve nas zebnje od linije do linije.....prica sestra Sabina....majka i ja smo pravili ruckove i kolace koje voli kako bi mu trenutke odmora ucinili ljepsim.....16 marta 1995 dosavsi dva dana ranije kuci zatekao je majku kako sva mokra i kravava lezi na podu....imala je jak mozdani udar...umrla je dva dana poslije....naredne dane i sedmice porvodili smo zajedno, tjeseci jedno drugo....nikoga vise nismo imali....28 maja 1995 trebali smo majci prouciti tehvi za cetresnicu 25 maja smo pozvali hodzu da se dogovorimo....ja sam mljela keks za kolace a Raif s Larisom gledao tv....u tom je dosao Almir Raifov drug da izadju....Raif je rekao da mu se ne izlazi jer se nije obukao za izlazak a i svirala je uzbuna....NATO avinou su bombardovali Pale kad ce cetnici zapucati po Tuzli....Almir je bio uporan....kazem ja bratu da ode do kuce da se presvuce pa nek izadje ako hoce....kaze- ako ode kuci nece ni izlaziti...ustadose i odose
Oko 21:30 zove me komsinica i pita- jesam li sta cula....ja ne znam o cemu govori...rekla mi je za masakr na Kapiji

Pa tu je i moj brat, rekla sam

Suze su natopile moje oci
Sestra Sabina


53. Nedim Rekic 27godina

Majsko proljece 95 godine mamilo je tuzlansku mladost na ulice...Kapija u starom dijelu grada bila je Nedimovo omiljeno sastajaliste....tih dana prisjeca se majka Nedim je bio na zasluzenom odmoru....25 maja ujutro oprao je auto kupio i obukao novu kosulju obisao sestrice darivao ih i obecao...Doci ce dajdza opet....a majci na odlasku rekao Cao mama nemoj da se brines....dajdza sin i brat vise nikad nije dosao....25 maja poginuo je zajedno sa jos 70 djevojaka i mladica na tuzlanskoj Kapiji...poginuo je sa nerazdvojnim prijateljem Samirom Mujicem....
Smrt je u bosni kao leptir, sve s cvijeta na cvijet...na onaj svijet odalze najbolji...
Imao je djevojku Jasminu...bio je to vece Sa Vildanom (prijateljicom) bio je pazljiv...ni jedan praznik nije prosao a da majci sestri nije poklonio neki poklon...bio je nerazdvojan drug sa Mujic Samirom i zajedno su i poginuli


54. Senahid Salamovic 25godina

Takodje na pocetku agresije se pridruzio armiji BiH....u aprili 1995 ranjen je od detonacije na ratistu...tih dana je bio u soku.....zbog slabijeg potresa mozda moram je jedno vrijeme provesti i na kucnom lijecenju....nedugo potom vratio se u top formu.......zabavljao se sa djevojkom Ervinom u cijoj je kuci bio prihvacen kao rodjeno dijete....danas nece izlaziti pred Kapiju Ervina je obecala da ce popraviti slabu ocjenu...treci razred gimnazije zeli zavrsiti sa sto boljim prosjekom....danas ce se Senahid vratiti sa treninga oko sest iza podne....zvace na kahvu rodjake Nusreta i Sabiru....nabrace jagoda izlomiti cokoloadu i otici da to podjeli djeci u komsiluku...iza sedam otice na trening u Mejdan...tamo su dvorane zauzete rukomentim terminom....zadrzace se jedno vrijeme na tribinama gledati rukomet, a onda krenuti kuci....svratice na Kapiju da se kratko vidi sa radjom.....


55. Jasminka Sarajlic 23godine

Te kobne veceri izrekla je kratku i neobicnu salu....Godine lete a dani rata nikako da prodju...Mozda predosjecaj? Ne ipak...i suvise ju je krasio zivot da bi preodsjetila smrt....zajedno sa drugaricom Amirom Mehinovic i Edisom Memic Jasminka je prilicno kasno dosetala na Kapiju....Bilo je blizu 21h tako da nije bilo mjesta za stojanje....drustvo im je nacinilo mjesto ispred kafica Leonardo....Jasminkin brat Almir nalazio se sa drugovima 20 metara dalje...detonacija granate bacila ga je na zemlju ali nije bio ozbiljno povrijedjen....zaslijepljen explozijom provlacio se kroz krv izmedju dijelova ljudskih tijela i dosao do mjesta gdje trenutak prije setajuci vidio sestru....Edisa i Amira lezale su mrtve ali Jasminku nije mogao vidjeti....cuo je glas koja ga doziva po imenu a potom ugledao ruku kako se pomalja ispod mrtvih i ranjenih....18 Almira je i samog iznenadila vlastita prisebnost a sjeca se da se samo pitao kako lijepe djevojke mogu biti mrtve....pazljivo je dohvatio ruku i iznio sestru...za cudo Jacu svijest nije napustila govorila je da joj nije nista samo je ruka boli a bila je sa 11 gelera pogodjena u stomak....Podlegla je nakon cetiri dana kome 29 maja u 19 sati i 35 minuta tacno mjesec dana prije 24 rodjendana....jezik nije na visini neizrecivog osjecaja tuge samo Jacin glas moze da tjesi.....Nista ja sa smrcu nemam...Dok sam tu nje nema, akad ona dodje mene nema...


56. Asim Slijepcevic Asko 20godina

25 osvanuo je suncan...Asim je ujutro otrcao na fakultet ponio svoj i Tihomirov index da pokupi potpise....po povratku veoma raspolozen kazuje : Dan je izvanredan...djevojke su danas tako lijepo obucene kao nikad....Samir i ja smo prsoli kroz grad sreli Almu Sandru i jos neke...htjeli smo se sisati pa smo ostavili za sutra....Majka Esma je pripremila pitu njegovo omiljeno jelo...jeo je vrlo malo....Neka mi stoji za veceras kad se vratim...izaci cu malo sa drustvom....otrcao je u bastu zalio svoje povrce primjetivsi kako lijepo napreduje...drugovi su vec cekali pred zgradom...u medjuvremenu je vec pala jedna granata....majka se usprotivila njegovom izlasku....mama mu je u brzini dala kucne kljuceve i licnu kartu a novcanik sa rodjendanskim DM je zaboravio...osta u njegovom radnom stolu....u parku su sacekali ostalo drustvo...nesto prije devet su se nasli na Kapiji...nisu uspjeli ni da se pozdrave sa svima...napola izgovorenu rijec prekinuo je tup i jak udarac....dusmanska granata pala je medju mlade nabujale zivote....tajac cini se vijek, zatim vrisak, drhtanje i umiranje....smrt je unistila njihovu zaljubljenost u zivot u mladost u ljepotu u snove i nadanja u sve sto su posjedovali.....
Medju posmrtnicama sto su sutradan osvanule na panou jedna je sa djecackom slikom naziru se pirge na lijepom licu....dvadeset godina i dva dana....A toliko je volio zivot


57. Adnan Zaimovic Garo 27godina

Tog tragicnog 25 maja otisao je sa djevojkom u obliznji kafic u Lipnici pa kako nije nasao mjesto na nesrecu vratio se u Tuzlu....ostavio je auto kod kuce i posao sa onim mladim momcima i djevojkama na njihovu Kapiju...malo zatim desio se strasan masakr koji ce zauvijek ostaviti krvave otiske svojih prstiju na svima nama....tesko ranjeni Garo nije mogao prezivjeti, ugasio se jedan mladi zivot u jednom danu sa jos 70 mladih zivota....

Kad covjek izgubi ono sto je volio,
Onda zivi da bi se sjecao
Onoga sto je izgubio


58. Endira Boric 36godina

Rano je ostala bez roditelja,pred njom je bio put trnovit i neizvjestan....1986 udala se za Kasima Borica a 1991 godine dobila sina Senada....svu svoju ljudsku i emotivnu energiju usredsredila je na brigu o porodici trudeci se da kao i majka i supruga bude stub topline i briznosti porodicnog doma...ratno vrijeme je obicne ljude dovelo pred egzistencijalni slom....majcinski i porodicni instikt Indirin bio je jak poput nagona za samoodrzavanjem...Indira je znala da se mora boriti i izboriti za zivot tek toliko da se prezivi dok ne bude bolje.....vise od tri godine vodila je tu bitku i te posljednje tragicne noci....zivejla je veoma povuceno kao primjerena majka i supruga, iako je imala veoma tezak zivot....smrt je nasla na mjestu na kojem je vise od tri godine pokusavala zaraditi za bolji zivot svoje prodice u ratu te omoguciti im nabavku najpotrebnijih sredstava za prezivljavanje....
Geleri granate bacene na Kapiju ugasili su kratki zivot ispunjen teskim trenutcima....


59. Almasa Cerimovic 19godina

Akademske 1994/95 upisala prvu godinu filozofskog fakulteta u Tuzli.....bila je marljiv student i predan trazilac znanja....ali smrt za Ozrena nije dopustila ni da izadje na svoj prvi ispit....njezino je studiranje kao i akademska godina cijeloga tuzlanskog univerziteta zavrsena kraj i na stolu kafica za kojim je sjedila.....ta je smrt odjeknula...na dzenazi je bio veliki broj njenih prijatelja....punih 40 dana od jutra do mraka nakon toga njezine su roditelje i brata posjecivali prijatelji i poznanici od kojih oni mnoge nisu ni vidjeli nikada ranije.....i danas se na njenom mezaru prouce nebrojene Fatiha i pokusavaju izgovoriti rijeci utjehe njezinoj majci....tako eto jos jedna bosanska prica satde u nekoliko redova nepunih 20 godina ljudskoga zivota u par recenica....to je danas Bosna...i Bog zna dokle ce jos biti!


60. Amir Cekic 21godina

Rodjen u Gradaccu....upisuje srednju matematicku-fizicko-racunarsku gimanziju gdje uspjesno zavrsava prve dvije godine....onda stizu prvi ratni dani zbog cega svoje skolovanje nastavlja u Tuzli u Gimnaziji Mesa Selimovic...nakon toga skolovanje izlaske djevojke zamjenjuju odlasci na ratiste....upisuje i ekonomski fakultet u Tuzli....kao i svi ostali studenti mjesec dana je boravio u Tuzli a mjesec braneci svoj grad i domovinu....
25 maja izlazak u grad cetnicka granata i tu je je prekinut Amirov zivot...na pocetku puta.....onda kada se njegov san poceo ostvarivati na plocniku su ostali svi nedosanjani snovi i sve neostvarene zelje....
Amira vise nema....ostali su bol i tuga...i sjecanja


61. Razija Djedovic 19godina

Iz okoline Gradacca...Ovo je ram slike – prica o Raziji studentici filozofskog fakulteta u Tuzli...A slika? Slika je dusa....dusu je tesko opricati....bila je vjernik...bitno je usaditi temelj kojem ce cvrsto stasati stablo vjere....stalno je spominjala kako najvise voli sabah i aksam namaz...nije izlazila u grad, nije se snalazila, niti ju je sta vuklo da izlazi....onda se studentica seli u centar grada....preselivsi se u drugi stan Razija se s vremena na vrijeme pocela malo i privikavati na grad Tuzlu njegove ljude....pocela je pomalo izlaziti...tog kobnog 25 maja majska noc mamila je mlade ljude tu pred Kapiju u nocima toplim za razgovor duse stajali su okrenuti ledjima bocno pravo iza ispred grupe grupice mladih ljudi....nisu se radovali ni jednom izlasku posebno pa ni ovom....Rat je...vazno je obiljeziti majsku noc druziti se....i odjednom kao razbjenjeli meteor koji ne zna za milost zivot je uzeo Raziji....
Nestala je....


62. Hamdija Hakic 48godina

I tako je poceo prodavati cigare na Kapiji putujuci svaki dan od Mihatovica do Tuzle i obratno...tako je bilo i 25 maja...zaradio je Hamdija to jutro malo vise para....otisao na sisanje i brijanje da se sredi jer omladina svaki dan kupuje kod njega cigare...te veceri ugasio se Hamdijin zivot...Hamdija nije docekao da vidi svoje najmilije koji su 40 dana nakon stravicnog masakra stigli u Tuzlu iz Srebrenice putem strave i uzasa...niko ih nije docekao samo bolna istina da Hamdije vise nema...da tragedija bude veca stravicno stradanje i golgota Srebrenice ostavila je u neizvjesnosti one sto jos cekaju da saznaju sta je sa njihovim sinovima muzevima...medju njima su i trojica sinova Hamdije Hakica...i do dana danasenjeg za njih se jos nista ne zna....ono sto je ostalo jesu tuga i bol za muzem za sinovima za ocem....i ponovo pitanje s pocetka na koje se ne moze dati odgovor jer odgovora nema.....


63. Jelena Jezidzic-Stojicic

Rodjena je u maju i poginula je u maju.....1978 upoznala je i sama ljepotu materinstva...na radost majke Jelene i oca Zdravka rodio se plavi djecacic-Zeljko...kada je zeljko napunio 18 mjeseci brizni roditelji odvode svog mezimca na operaciju u Hjuston...problem je saniran ali roditelji strepe nad zdravljem svog jedinca.....nakon toga dolazi rat....djecakovo srce vec odavno nisu poslusali doktori te sa tatom Zdravkom odlazi iz Tuzle kako bi bio blize svojim specijalistima....majka Jelena zivi za dan kada ce ponovo svi biti zajedno a Zeljko osjeca prazninu daleko od majke i svog rodnog grada....nedavno pise u jednom pismu....Mama proljece se budi a ja sam tako usamljen....ona dirnuta izjavom svog odraslog djecaka brise suze i pise mu (posljednje) pismo utjehe....Proljece nije vrijeme za tuzne misli, Proljece je vrijeme za radovanje budjenju, cvjetanju i nicanju- novom zivotu...
Voljela je Jelena zivot proljece maj mladost zute ruze....izasla je na kapiju mladosti kapiju ljubavi, kapiju smrti, kapiju vjecne opomene....dan kasnije stiglo je sa zakasnjenjem pismo od sina: Mama sretan ti 18 maj tvoj rodjendan...
Mama je vec lezala medju zutim ruzama ...njena zvijezda se otkinula i ugasila....iza nje je ostao svijetao trag na majskom nebu....


64. Semsa Hasicic 20godina

Iz okoline Gradacca....odlazak u Tuzlu bio je ostvarenje snova....studenti....novi prijatelji...zivot drugaciji od onoga juce....a ipak isti...ljudi ostaju ljudi....
25 maj sutra ce Semsa mozda kuci...danas treba izaci na carsiju...toliko toga treba vidjeti....sutra ce komsinice da pitaju sta ima u Tuzli....treba vidjeti da bi se pricalo....njih cetiri uvijek zajedno Razija, Almasa,Jasmina i Semsa....ne znam sta su pricale tih posljednjih minuta...ne znam da li su se smijale....jesu...sigurno...pa one imaju samo dvadeset godina....i citav zivot je pred njima...koliko generacija mladih Bosanaca se danas radja a prva slova ce uciti od Semse...zivot je lijep....ovdje je lijepo....ovdje ti se nista ruzno ne moze dogoditi....rat je ostavila za sobom...kod kuce....sutra ce dolje...pucat ce ali zna ona vec gdje padaju...vise ne boji...ovdje je tako lijepo...puno zivota.....i ovdje je kraj price....ovdje je kraj svega....ovdje pocinju majcine suze....ova prica ce mozda jedina biti bez fotografije....malo ih ima a majka se ne moze odvojiti od njih.....Ovo je moja Semsa...nema puno toga....nije se to kod nas puno slikalo....

Zato vi koji sad citate ovo zamislite lijepu mladu Bosanku

Bila je dobro dijete....sta god da je radila, da je ziva, mogla....u dzamiju, u skolu, kopat....Takva je eto bila Al Bog je uzeo


65. Hasan Hrustanovic 25godina

Ratne godine dovele su Hasanovu porodicu iz Zvornika u Tuzlu....nista nisu ponjeli iz svog doma izuzev malo zivota u grudima i nade da ce doci svjetliji dani...Hasan i Husein braca blizanci, otac, majka, Huseinova supruga i sin smjestili su se kako su najbolje umjeli u jednoj s

24.05.2006.

Hronologija: DESANT NA DRVAR

Drvarska operacija – Desant na Drvar

Operaciju kodnog imena 'Rosselsprung' (Konjićev skok) provela je Njemačka vojska tijekom II. Svjetskog rata na području Zapadne Bosne od 25. svibnja do 5. lipnja 1944. godine s namjerom da se uništi zapovjedništvo (Vrhovni štab) koji se nalazio u gradu Drvaru i istodobno oslabe postrojbe NOVJ (Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije) koje su bile razmještene oko VŠ. U neizvjesnosti gdje će Saveznici otvoriti novu bojišnicu u Europi Njemačko zapovjedništvo nije isključivalo mogućnost da to bude Balkanski poluotok, a u tom slučaju postrojbe NOVJ bile bi izuzetno opasne za njemačke postrojbe i igrale bi ključnu ulogu za Saveznike. Poradi toga odlučeno je da se uništenjem VŠ postrojbe NOVJ barem na trenutak obezglave i dezorganiziraju.
Njemački plan i priprave za provedbu operacije 'Rosselsprung'

Priprave za provedbu operacije 'Rosselsprung' mjesecima prije provodile su se u najvećoj tajnosti, s poduzetim nizom mjera i djelatnosti u namjeri da se postrojbe NOVJ dezinformiraju i da se postigne potpuno iznenađenje. Operaciju 'Rosselsprung' isplanirao je stožer njemačke 2. oklopne armije, a zapovijedanje nad svim postrojbama tijekom operacije povjereno je stožeru 15. brdskog korpusa čije je sjedište bilo u Kninu. Plan je predviđao da zračnodesantne postrojbe izvrše zračni desant u području Drvara, zarobe ili unište VŠ i savezničke vojne misije koje su se nalazile uz VŠ, dok bi sve pješačke, brdske i motorizirane postrojbe krenule u koncentričan (kružni) napad prema Drvaru. Zadaća je ispresijecati područje koje su nadzirale postrojbe NOVJ i spojiti se s desantom kod Drvara. U operaciji 'Rosselsprung' angažirana je njemačka 500. SS padobransko-lovačka bojna koja je ojačana s dvije satnije njemačke 1. zračnodesantne pukovnije, specijalnim vodom iz divizije Brandenburg, skupinom četnika (koji su služili kao prevoditelji i vodiči), te specijalnom skupinom Zawadil. To je sveukupno bilo oko 900 vojnika. Njemačka 500. SS bojna bazirala je u Matruškoj Banji kod Kraljeva (Srbija), a odatle je tijekom 21. do 24. svibnja prebačena kamionima na uzletište Ečka kod Zrenjanina (Srbija), Lučko kod Zagreba, Cerklje kod Brežica (Slovenija) i Zalužani kod Banja Luke (Bosna). Prema Drvaru nastupat će: ojačana pukovnijska skupina 373. divizije iz područja Donji Srb (Hrvatska), druga bojna skupina 373. divizije smjerom iz Lapca (Hrvatska) prema Kulen Vakufu (Bosna) s namjerom da na sebe veže postrojbe 6. proleterske divizije, njemačka 92. motorizirana pukovnija iz smjera Bihać prema Bosanskom Petrovcu, domobranska 1. pukovnija 2. lovačkog zdruga i njemačka 54. brdsko izvidnička bojna iz smjera Bosanske Krupe, ojačana njemačka 2. oklopno jurišna bojna iz sastava 7. SS divizije iz Banja Luke, njemačka 13. SS pukovnija ojačana s izvidničkom bojnom iz sastava 7. SS divizije iz smjera Mrkonjić Grad i Jajce (Bosna), ojačana izvidnička bojna njemačke 369. legionarske divizije iz smjera Livna (Bosna), njemačka 1. pukovnija Brandenburg (bez 3. bojne) potpomognuta četnicima iz smjera Knina. Prvih dana borbe četnici su služila samo kao vodiči, a kasnije u borbu su se uključili aktivno Bosanski Krajiški četnički korpus, četnički 1. bosanski korpus Gavrilo Princip, te 501. i 502. Korpus Dinarske četničke oblasti (sveukupno četnički su korpusi brojili oko 2000 četnika). Njemačko zrakoplovstvo na raspolaganje postrojbama operacije 'Rosselsprung' stavilo je oko 100 bojnih zrakoplova.
Raspored i složaj postrojbi NOVJ

Vrhovno zapovjedništvo (VŠ) postrojbi NOV (Narodnooslobodilačke vojske) i POJ (Partizanskih odreda Jugoslavije) uoči desanta nalazi se u Drvaru u pećini koja je udaljena oko 200-tinjak metara od Mandića mosta na rijeci Unac. Ostale ustanove VŠ, savezničke vojne misije, članovi Nacionalnog komiteta i AVNOJ (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije), kao i članovi CK KPJ (Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije) i SKOJ (Savez komunističke omladine Jugoslavije) smjestile su se u samom gradu Drvaru. U selu Šipovljani (oko 2 km od Drvara) nalazi se partizanska Časnička škola, a sve njih bojno osigurava Prateća bojna VŠ koja u svom sastavu ima četiri satnije od kojih je jedna protuzrakoplovna, jedan tenkovski vod (2 tenka) iz sastava 1. proleterskog korpusa, te jedan konjanički eskadron. Nedaleko Drvara nalazi se 1. proleterska divizija koja je raspoređena: 1. krajiška brigada kod Glamoča (Bosna), a 1. i 13. krajiška brigada kod Šipova, Čađavice i Mliništa (Bosna). Partizanska 6. proleterska divizija koja je raspoređena oko Donjeg Srba (Hrvatska), a Partizanski 5. korpus (4., 10. i 39. divizija) razmjestio se na širokoj bojišnici od Bihaća preko Banja Luke do Jajca. Partizanska 9. divizija iz sastava 8. korpusa razmjestila se i zatvorila smjer prema Drvaru koji je vodio iz Livna.

Provedba desanta na Drvar

Plan njemačkog zapovjedništva o uništenju VŠ temeljio se na iznenadnoj uporabi zračnog desanta na sam grad Drvar, a čija bi se obrana neutralizirala snažnim bombardiranjem. Iako su priprave za desant provedene u najvećoj tajnosti, one ipak nisu ostale nezamijećene od strane partizanskih postrojbi, pa su ove poduzele dodatna bojna osiguranja, ali sam nadnevak i vrijeme provedbe desanta ipak nisu otkrivene i na kraju desant je ipak postigao iznenađenje. U 0635 do 0700 25. svibnja 1944. godine pet njemačkih zračnih eskadrila žestoko je bombardiralo grad Drvar. Odmah nakon njih točno u 0700 zrakoplovi prevožnjaci ispustili su prvi val od 314 padobranaca. U 0710 sletjele su i prve zrakoplovne jedrilice, pa se broj padobranaca i jedriličara popeo na ukupno 730. Prvi i snažan otpor padobrancima i jedriličarima pružili su protuzrakoplovne strojnice prateće bojne VŠ i tenkovski vod 1. proloterskog korpusa. Njemačko zapovjedništvo na aerofotosnimcima uočio je da se u području kote 520 Šobića glavica nalazi veći broj bunkera i rovova, pa je pogrešno zaključeno da se tu nalazi VŠ. Tako je Šobića glavica postala glavni cilj padobranaca i kodno je nazvana 'Citadela' dok je stvarno mjesto (pećina) VŠ ostalo nešto izvan interesa padobranaca. Ipak oko 100 partizana pod direktnim zapovijedanjem VŠ zauzelo je obrambene položaje na prilazima pećini. Već oko 0900 njemački padobranci zauzeli su grad Drvar, ali njihovi pokušaji da se probiju na desnu stranu rijeke Unca nisu bili uspješni. To se nije dogodilo ni nakon spuštenog pojačanje (oko 180 padobranaca) u 1200 sati, jer je obrana pripadnika prateće bojne VŠ bila uporna i nesavladiva. Odmah nakon bombardiranja VŠ je ostao bez veze sa svojim postrojbama, jer su sve telefonske žice bile prekinute. Poradi toga iz VŠ su poslati teklići prema Časničkoj školi i zapovjedništvu 6. proleterske divizije s zapovijedima da odmah napadnu padobrance u Drvaru.
Istodobno je od zapovjedništva 1. proleterskog korpusa i 5. korpusa zatraženo da odmah zatvore i čvrsto drže pod nadzorom sve smjerove koji vode iz smjera Bihaća, Livna, Jajca i Mrkonjićgrada prema Drvaru. Zapovjedništvo 8. korpusa izdalo je zapovijed bojni 1. brigade 9. divizije koja se nalazila u Bosanskom Grahovu (oko 25 km od Drvara) da se odmah uputi u Drvar. Druga bojna 3. ličke proleterske udarne brigade koja se nalazila u Resanovcima (oko 12 km od Drvara), samoinicijativno je krenula u Drvar i to je bila zapravo prva od operativnih postrojbi NOVJ koja je pritekla u pomoć VŠ. No, još prije, negdje oko 0730, samoinicijativno i trčeći cijelim putom (oko 2 km) pripadnici Časničke škole, iako slabo naoružani (pištolji i nešto lakih strojnica) žestoko su udarili padobrancima s leđa, te ih odbacili natrag na desnu obalu Unca, te im tako onemogućili bočni napad prema pećini. Negdje oko 1100 2. bojna 3. ličke udarne proleterske brigade napala je padobrance u području Trninića brijega i potisnuli ih natrag u grad, a pri tomu su ostvarili vezu i s pripadnicima Časničke škole. Tijekom spuštanja drugog vala padobranaca (oko 1200) VŠ je napustio pećinu i krenuo prema selu Ataševac. Istodobno pojavljuju se sada već i bojne 6. i 3. ličke proleterske brigade koji odmah napadaju padobrance uzduž Unca i Vrtoča. Koncentričnim napadima 3. ličke brigade i pripadnika Časničke škole padobranci su potisnuti na Šobića glavicu (kota 520) gdje su oni organizirali kružnu obranu. Noću je pokušan napad na Šobića glavicu, ali poradi žilave obrane, pomanjkanja minobacačkog streljiva i loše uspostave veze između partizanskih postrojbi padobranci su se održali na Šobića glavici. Poradi opasnosti od njemačkog zrakoplovstva koje će se pojaviti svitanjem dana i opasnosti od prodora njemačkih postrojbi koje su nadirale iz smjera Srb – Drvar i Bihać – Bosanski Petrovac, partizanske postrojbe napustile su Drvar. Njemački padobranci iz 500. SS padobrasnke bojne pretrpjeli su gubitke od ukupno 400 poginulih, ranjenih i nestalih.
Nastavak Drvarske operacije

Da bi na sebe vezali postrojbe NOVJ kako one ne bi pritekle u pomoć VŠ u Drvaru, njemačke postrojbe pješačke, brdske i motorizirane u 0500 25051944 prešle su istodobno u opći napad iz smjerova Srba, Suvaje, Bihaća, Bosanske Krupe, Banja Luke, Mrkonjić grda, Vijenca, Jajca, Livna i Knina prema Drvaru. Toga dana odmah su se razvile ogorčene i uporne borbe na obadvije strane. Tako je 2. lička brigada koja je zatvorila smjer iz Srba prema Drvaru, uz kronično pomanjkanje streljiva, ipak nakon žestokih borbi uspjela zaustaviti bojne skupine 373. divizije. Njemačka 92. motorizirana pukovnija vodila je žestoke okršaje s 6. krajiškom brigadom. Do večeri postrojbe 92. motorizirane pukovnije probile su obranu 6. krajiške brigade u području Vrtoča, ali su morale stati i tu pričekati jutro. Na smjeru iz Bosanske Krupe postrojbe 8. krajiške brigade zaustavile su postrojbe 1. domobranske lovačke pukovnije i ojačanu 54. izvidničku bojnu, te postrojbe njemačke 1. brdske divizije. Oklopna jurišna bojna 2.oklopne armije stigla je iz Banja Luke do Sitnice prije nego je 13. krajiška brigada zauzela položaje. Ta je bojna odbacila nakon duže borbe bojnu 13. krajiške brigade i još jednu bojnu 13. proleterske brigade i zaposjela dominantne uzvisine u području Čađavice. Postrojbe 7. SS divizije Prinz Eugen nakon žestokih okršaja s postrojbama 13. proleterske brigade zaustavljene su na crti Mračaj – Šipovo – Popuže – Durmitor planina. Izvidnička bojna 369. legionarske divizije koja je prodrla preko Koričine zaustavljena je i odbačena natrag u Livno od postrojbi 3. krajiške proleterske brigade. Na smjeru Livno – Bosansko Grahovo došlo je do sudara s postrojbama Livanjsko – Duvanjskog (danas Tomislav grad) NOP-a, a postrojbe Grahovsko – peuljskog NOP-a zaustavile su nadiranje kolone 1. pukovnije Brandenburg. Na smjeru Bihać – B. Petrovac – Drvar 92. motorizirana pukovnija uputila je jaku pobočnicu koja je uspostavila vezu s ojačanom 1. lovačkom domobranskom pukovnijom kod Krnjeuše. Glavnina 92. motorizirane pukovnije sukobila se u Drvaru sa slabijim dijelovima 6. ličke divizije i Prateće bojne VŠ. Pojava iza leđa, dijelova postrojbi 92. motorizirane pukovnije, popustili su otpori koje su pružale postrojbe 8. brigade ojačanoj lovačkoj 1. domobranskoj pukovniju. Dijelovi 92. motorizirane pukovnije spojili su se s padobrancima iz 500. SS padobranske bojne nakon što su potisnuli dijelove 6. ličke divizije. Oko podneva 105. SS izvidnička bojna ušla je u Bosansko Grahovo, a do večeri probila se i u sam Drvar. Naprijed su se tiskale i probijale i postrojbe jurišne bojne 2. oklopne armije iz smjera Banja Luke, te postrojbe 7. SS Prinz Eugen divizije. U dolini rijeke Sane spojili su se dijelovi 7. SS Prinz Eugen divizije i jurišne bojne 2. oklopne armije. Nadnevka 26. svibnja Savezničko zrakoplovstvo u više je navrata napalo i djelovalo po nastupajućim njemačkim postrojbama, a u cilju potpori postrojbama NOVJ.
Prva faza Drvarske operacije time je bila završena i ona nije ostvarila svoj temeljni cilj, a to je bilo uništenje VŠ NOVJ. Poradi svega toga njemačko zapovjedništvo pristupilo je preslaganju svojih postrojbi na slijedeći način: 7. SS Prinz Eugen divizija dobila je zadaću da koncentrično nastupa preko planinskih lanaca između Unca i Sane prema crti Bosansko Pterovac – Drvar – Prekaja, 1. pukovnija Brandenburg nastupa od Bosanskog Grahova prema Tičevu i Prekaji, a sve ostale postrojbe imaju zadaću da zauzmu Glamoč i zatvore smjerove koji izvode na komunikaciju Resanovci – Drvar – Bosanski Petrovac – Ključ, a sve u namjeri da se onemogući izvlačenja postrojbi NOVJ iz planinskih masiva između Unca i Sane. Na drugoj strani VŠ je preslagao i svoje postrojbe, pa je tako zapovjeđeno 1. proleterskom korpusu da odmah prebaci svoju 3. krajišku brigadu iz Glamoča zapadno od komunikacije Glamoč – Mlinište i tu zatvori smjerove koji vode prema Drvaru, a 6. lička divizija dobila je zadaću da istočno od cestovne komunikacije Prekaja – Drvar – Oštrelj uz potporu 1. i 13. brigade iz 1. proleterske divizije zatvori smjerove i spriječi prodor njemačkim postrojbama u planinske masive koji su se nalazili između Unca i Sane. Istodobno 5. korpusu zapovjeđeno je da uz potporu dijelova 39. divizije onemogući protivnika da se probije preko Ribnika do Potoka, a s postrojbama 4. divizije onemogući protivniku prodor iz smjera Bihaća u planinske masive Srnetice. Postrojbe 8. korpusa imale su zadaću da onemoguće protivniku prodor prema Glamočkom polju. Dakle, namjera VŠ sada je iz ovoga jasno vidljiva, a to je: postrojbama 1., 5. i 8. korpusa zadržavati snage protivnika, nanositi im gubitke, pa u trenutku kada se glavnina njemačkih snaga angažira na prodoru u planinske masive Srnetice, Klekovače, Vijenca, Šatora i Crne Gore, iznenadnim djelovanjem 1. proleterske divizije prema Kupreškom polju izvrši glavni prodor. Nakon toga postrojbe 5. korpusa trebale bi izvršiti prodor prema Sanici, 9. divizija prodorom na zapad do cestovne komunikacije Lapac – Knin, a 6. lička divizija prema području gdje se nalazila i prije početka operacije. Borbe su se rasplamsale već 27. svibnja uz obostrano preslaganje snaga, a tijekom 28. svibnja vodile su se žestoke bitke na svim smjerovima, a sve su postrojbe težile i željele izvršiti svoje zadaće. Njemačko zapovjedništvo pozorno je pratilo kretanje VŠ i stalno je težilo njegovom okruženju i uništenju, a to dakako nije moglo promaći VŠ. Tako je noću 29./30. svibnja VŠ napustio Potoke i prebacio se u Preodac pod Šator planinom. Iste noći i glavnina 1. proleterske divizije krenula je istočno od cestovne komunikacije Mlinište – Glamoč gdje je izbila 30. svibnja. Glavnina 39. divizije izvršila je prodor preko planinskog masiva Srnetice i iznenada se pojavila kod željezničke postaje gdje je iznenadila i razbila manje njemačke snage koje su se tu našle. Sve su ostale postrojbe nadirale ili zatvarale dobivene smjerove. Tijekom 30. svibnja njemačke su snage i dalje koncentrično nadirale, a zapovjedništvo 2. oklopne armije tek je 31. svibnja uočilo da je VŠ izvršio novi manevar, te da će njemačke postrojbe udariti u prazno. Tako je i bilo, a nova preslaganja koja će izdati njemačko zapovjedništvo dolaze suviše kasno, jer zaustavljanje njemačkih postrojbi koje su već bile razvijene i u nastupanju tražilo je vremena koje se više neće moći nadoknaditi. Noću 31. svibnja na 1. lipnja, prebacivanjem VŠ s 3. krajiškom brigadom iz Predoca u Mlinište, započinje treća faza operacije, a ujedno i završna. Tijekom toga prebacivanja iznenada su se sudarile postrojbe 3. krajiške brigade i 13. SS pukovnije, pa je došlo do veoma žestokih borbi, a VŠ je prisiljen da se povuče natrag u područje Poljica. Sada će se opet desiti nešto što će njemačko zapovjedništvo navesti na pogrešan zaključak. Naime, kako su njemačke postrojbe iz smjera Rora 1. lipnja izgubile bojni dodir s postrojbama 3. krajiške brigade, pa neuspjeli prodor VŠ prema Mliništu i na kraju spajanje u području Poljica dijelova 7. SS divizije i 373. divizije, nametao se logički zaključak da su postrojbe NOVJ razbijene na dva dijela. Njemačko zapovjedništvo očekivalo je da se VŠ još uvijek nalazi u području Mliništa, pa je izvidničkoj bojni iz sastava 7. SS divizije zapovjeđeno da odmah krene smjerom Mrkonjić – Berište – Mlinište, a 13. SS pukovniji da odmah poduzme nastupanje u smjeru juga.
Takvim razvojem situacije ponovno dolazi do teških borbi 1. lipnja između postrojbi 1. proleterske divizije i postrojbi 7. SS divizije za nadzor i prevlast nad cestovnom komunikacijom Mlinište – Glamoč. Na kraju postrojbe 1. proleterske divizije uspjele su zadržati pod nadzorom tu komunikaciju sve do 2. lipnja kada se VŠ preko nje prebacio u smjeru Kupreškog polja, a postrojbe 1. proleterske divizije i dalje su mu uspješno u pokretu štitile odstupnicu. Nakon ovoga njemačko zapovjedništvo zapovijeda slijedeće: postrojbe 7. SS divizije dobile su izričitu zapovijed da razbiju postrojbe 1. proleterske divizije istočno od cestovne komunikacije Glamoč – Mlinište. Postrojbe 373. divizije, 2. bojna 13. SS pukovnije, 1. pukovnija Brandenburg, 54. brdska izvidnička bojna i jurišna oklopna bojna dobile su zapovijed da razbiju i slome otpor postrojbi 9. dalmatinske divizije koja se našla okružena na Vijenac planini. Preostale postrojbe 13. SS pukovnije dobile su zadaću da se prebace prema Ribniku i da očiste područje oko Rore, Obršina i Mliništa. Dok su postrojbe 1. proleterske divizije vodile žestoke borbe i bojeve s postrojbama 7. SS divizije 3. lipnja, te svojim otporom štitile povlačenje VŠ, noću 3. na 4. lipanj VŠ je prebačen sovjetskim i savezničkim zrakoplovima u Bari, a potom iz Baria na otok Vis britanskim ratnim brodovima. Noću 5. / 6. lipanj 1. proleterska divizija odvojila se od borbenog dodira s postrojbama 7. SS divizije i prebacila se na područje Kukavice, Vukovsko i Ravno. Tijekom razvoja bojne situacije sve postrojbe NOVJ koje su bile okružene iako su pretrpjele gubitke nisu doživjele uništenje i odlučujuće udare koji bi ih uništili, pa su se uz pogodnosti terena, u pogodno vrijeme i pogodnim manevrima izvukle iz okruženja.

03.05.2006.

DERVENTSKI LIST: ABECEDA JEDNOG VREMENA

Abeceda jednog vremena

AFŽ

Antifašistički front žena - organizacija za emancipaciju ljepšeg djela čovječanstva. Nepismenim domaćicama su držana predavanja tipa: "Rad je stvorio čovjeka", i sl. Jedna od nezaboravnih anegdota je ona kada je neki predavač govorio o Frankovom režimu u Španiji, a jedna od slušateljki rekla: "Đubre jedno fašističko, dosta je on nas trov'o!" (pobrkala Franka i Franck-kafu).

ARGETA PAŠTETA

Obavezni dio "logistike" na svim izletima, ekskurzijama i sl.

ARSEN DEDIĆ


Pjesnik, muzičar, šansonjer. Rodom iz Šibenika.. Niz legendarnih pjesama kao što su "Čovjek kao ja," "Kuća pored mora," "Vraćam se," itd. Njegova zbirka pjesama "Brod u boci" spada u najprodavanije pjesničke knjige u SFRJ. Oplemenio ljubav mnogih generacija.

BERNARDA MAROVT

Jedna od posljednjih Yu-misica. Izgledala je više kao današnje manekenke, a manje poput klasičnog balkanskog muškog sna. Sjećam se da je rođena u Logarskoj dolini i da je odmah nakon izbora dala interview Startu. Prvi je ples po dolasku u Zagreb otplesala na gala večeri u Intercontinentalu sa Zdravkom Čolićem.
BITKA NA NERETVI

Jedan od najpoznatijih domaćih filmova svih vremena režisera V. Bulajića. Nakon premijere "Neretve" tumači glavnih uloga za kratko vrijeme stiču enormnu popularnost u zemlji (Lj. Samardžić, B. Dvornik) i svijetu (J. Briner, F. Nero). Posebno se ističe glumačko ostvarenje Fabijana Šovagovića Tifusa,
koji je personifikovao najstrašniju bolest domaće kinematografije do izbijanja epidemije variole vere na Kosovu. "Neretva" tako postaje kultni film ne samo među članovima SUBNOR-a, već i među mlađim generacijama. Nastavnička vijeća organizuju kolektivne projekcije "Neretve" za učenike osnovnih skola. Pošto ovi veoma emotivno reaguju na masovne scene razaranja i kasapljenja (posebno učenici nižih razreda), učiteljice ih ponovo i ponovo vode na utvrđivanje gradiva. Naraštaji se i danas dobro sećaju Hardi Krigera, četnika, ustaša i Handžar-divizije. Pod još nerazjašnjenim okolnostima, iz konačne verzije filma izbačena je čuvena scena kad vučjaci jedu ranjenike, te prebačena u film "Sutjeska", koji smo, naravno, takođe gledali. Sa školom.
BOROSANE

Visoke, platnene, navodno ortopedske, ženske radne cipele s potpeticom, otvorenim prstima i petom, najčešće radničko-plave boje, dio obavezne uniforme svake čistačice.

BRATSTVO I JEDINSTVO


Izraz kojim je opisivan međusobni odnos naroda, narodnosti i nacionalnih manjina u SFRJ (dok su postojale). Obavezni dio svih govora, referata, prigodnih članaka itd. U svakom svom javnom nastupu, Tito je upotrebljavao ovu frazu. Korištena je i kao naziv za objekte: autoput "Bratstvo i jedinstvo" i sl.
BROJKE I SLOVA

Jedan u nizu kvizova legendarnog enigmatičara Laze Goluže; s totalno neprivlačnim voditeljicama. Sastojao se od dva dijela, kao što i govori ime: brojke i slova.

SLOVA: dva natjecatelja sjede sa lijeve i desne strane i voditeljica najavljuje igru koja počinje: SADA! "suglasnik! samoglasnik! samoglasnik! samoglasnik! suglasnik! suglasnik! suglasnik! samoglasnik!" (...) Voditeljica vadi samoglasnike lijevom, a suglasnike desnom rukom (ili obrnuto, nije bitno...); uglavnom, nakon što voditeljica posloži slova počinje minuta i po koncentracije uz kvaziopuštajuću muziku od koje te zaboli unutrica. Kada vrijeme stane, natjecatelji pokazuju najdužu riječ koju su uspjeli složiti od izvađenih samoglasnika i suglasnika. Naravno bolji pobjeđuje, a to je onaj koji ima riječ sa više sloa. Pobjeničku riječ je naravno provjerila ekipa iz "žirija"; u stvari je to bio neki Klaić koji je provjeravao te riječi i u stvari priznavao odgovore.

BROJKE: dakle, ta dva ista natjecatelja sada nasumce izvikuju brojeve redova u kojima stoje kartice sa brojevima... "prvi red! drugi red! prvi red! četvrti red! treći red! prvi red! prvi red! četvrti red!" Hostesa po redu uzima brojeve iz izgovorenih redova. Postojale su kartice od 5, 10, 25, 50, 100, 125 (ili 150), 200, 250, 500, ma više se baš i ne sjećam...Nakon što hostesa pokupi sve te kartice i posloži ih, podiže ruku prema tasterima koji aktiviraju okretanje brojaka od 0 do 9. Moguće kombinacije su od 000 do 999, pošto su bila tri tastera.

Uglavnom, cilj je da se bilo kojom matematičkom operacijom dođe što bliže, a po mogućnosti i da se dobije taj broj koji je dobiven pomoću ta tri tastera koje je pritisnula jedna šarmantna hostesa. Napeto. Ponovo slijedi minuta i pol tjeskobe i duševnog napora uz neku morbidnu muziku. Kada vrijeme istekne, na scenu stupa lik kojem se definitivno niko ne može sjetiti imena, ali je bio vrstan matematičar, i koji pomaže pri rješavanju problema... "Dakle, ja sam broj 723 dobio tako da sam 25 pomnožio sa 10, pa nakon toga sam tih 250 pomnožio sa 5, dobio sam 1000, oduzeo sam četvrtu potenciju sedamdesettisućadevetstoosamdesetičetvrtog korijena iz 17 i dobio 721". Za to vrijeme lik na ploči je pratio i pisao po ploči sa markerom sa kojim kad pišeš toliko škripi da su se svi u studiju ježili. Za kraj je lik još objasnio kako je to on smislio tako da svima bude lakše. Nakon toga EPP i nakon toga nastavljamo u revijalnom tonu...
BUCO SIR

Osnova je bila žuta kao mućak, masna i jeftina. Neprivlačan.
CEDEVITA

U surovoj konkurenciji raznih vrsta domaćih bombonica Kvik, Candy Sport, Rondoment, Rondo C, Pepermint.. dominantno mjesto je svakako zauzimala slavna Cedevita. Malo, kompaktno pakovanje sa sočnim narančama na omotu (Pliva Zagreb). Tamanili smo ih bezdušno, naravno nismo ih sisali nego odmah žvakali i gutali, a poslije bi nam jezik bio narandžast.
COCKTA

Piće naše i Vaše mladosti! Čuveni osvježavajući napitak, jugoslovenske proizvodnje. SFRJ, kao socijalistička zemlja, nije mogla da dopusti da se njena omladina "navuče" na kapitalističku ''Coca Colu", te je stvorena ''Cockta'', domaći pandan ''Coca Coli''. Međutim, kako niko nikada nije zaustavio neman iz Atlante, ''Coca Cola'' se probila i na jugoslovensko tržište, a ''Cockta'' je lagano pala u zaborav, mada nikada potpuno.
CRTANI FILM U 19:15

Koje dijete nije bilo pred televizorom u 19:15?

ČAČKALICA

Instrument za zadovoljavanje lične higijene. Bilo je više stilova čačkanja, a osnovna dva su: Zatvoreno čačkanje - kad pokriješ jednom rukom drugu i praviš bolne grimase.
Otvoreno čačkanje - kad zineš da ti se vide mostovi i krajnici.



ČITANKA

Popratni udžbenik za nastavu iz srpskohrvatskog odnosno hrvatskosrpskog jezika na čijoj se prvoj strani najčešće nalazila slika druga Tita sa pionirima. Uglavnom ispunjen pjesmama koje su se recitovale napamet. Obično je čitanku otvarala neka pouka ili mudra izreka, kao na primer "Gvožđe se kuje dok je vruće", "Bez muke nema nauke" i sl. Jedno od mnogobrojnih izdanja čitanki imalo je na prvim stranama pokraj Titove slike slijedeći tekst:

- Mama, u kom preduzeću radi drug Tito?
- Drug Tito radi i tamo gdje se kuje, i tamo gdje se lije, i tamo gdje se sadi, i tamo gdje se gradi...ali drug Tito najviše radi u preduzeću gdje se gradi mir!
ČVOKA (čvrga, klempa)

Neobično brz i snažan udarac napetih prstiju o nečiju glavu što je zvonko odzvanjao. Svatko je imao svoj stil savijanja prstiju da bi udarac bio što jači kad se jednom otpuste iz zapetog položaja. Neki su imali čitavu plejadu čvoki od lakih prijateljskih ili pohvalnih do onih opominjućih ili izazivajućih. Poslije se kaže " U al' zvoni gla'učaaaa...". U školi je često blaži oblik čvoke služio kao opomena od strane nastavnika.
ĆATO

Neformalni naziv za četnog evidentičara u bivšoj JNA. To je po pravilu bio nešto otresitiji, obrazovaniji ili stariji vojnik koji se bavio takozvanom četnom administracijom, sitnim nabavkama sredstava za ličnu i zajedničku higijenu, distribucijom dozvola za izlazak u grad i vojničkih pisama. Osoba od nesumnjivog poverenja komandira čete i (po završetku radnog vremena aktivnih starješina) apsolutna vlast u vojničkom kolektivu. Ćatin autoritet je obično bio toliko veliki da su ga respektovali čak i stare kuke.

DOZVOLITE DA SE OBRATIMO (JNA)

Televizijska emisija koja se prikazivala nedjeljom ujutro - s početkom ne u 9:00 već u 9.05, te koja se gledala zbog toga što je jedan od redovnih segmentata emisije bio igrani film ("Slavica", "Partizanska eskadrila", "Diverzanti", itd.), a ne zbog propagandnih dokumentaraca o JNA.
DRUGARSKA KRITIKA

Čin kojim bi članovi SKJ na partijskom sastanku, tobože u ime Partije i progresivnih društvenih snaga, na račun jednog od njih sipali gomile optužbi, odnosno kritikovali njegovo ili njeno partijsko djelovanje, privatno ponašanje i veoma često - lično mišljenje. Tokom drugarske kritike optuženi je ne samo po prvi put saznavao za svoje grijehe, nego je tek tada, što je mnogo važnije, imao priliku da sazna sa kakvim je to tipovima do sada živio i radio. Zato je drugarska kritika bila obostrano poučna.
DRUGOVI IZ KOMITETA

Grupa članova s višeg partijskog nivoa koja je dolazila na sastanke nižeg partijskog nivoa da bi pratila i (ako treba, a treba) usmjeravala rad istog. Drugovi iz Komiteta su uvijek imali posljednju riječ na sastanku niže partijske ćelije, a smatralo se za vrlo loš znak ako su riječ uzimali više puta. To je značilo da na nižem nivou nije baš sve kako treba i to bi ujedno bio signal "zdravim snagama" da momentalno stanu na stranu drugova iz Komiteta.


DUGMETARA
Na našim prostorima zvuk harmonike je uvijek povlačio obarač dobrog raspoloženja.
Svako onaj ko je umio svirati ovaj istrument, tim znanjem je sebi osiguravao povlašteno mjesto prilikom derneka ili fešti bilo kojeg karaktera. Ako je muzičar, još k tome, bio vlasnik DUGMETARE, na njega i njegovo umijeće se gledalo s jos većim uvažavanjem. Dugmetara je ZAKON za sve harmonike, jer nikad se ne zna koje dugme na njoj otvara prozor u sevdah.
DVICA ILI DVOJKA


"Dobiti dvojku" znači izvisiti, isfaliti, ne uspjeti...najčešće u ljubavi.

DŽIRLO

Paleta proizvoda koji su se, krajem osamdesetih, putem telefona mogli naručiti i dobiti na kućnu adresu posredstvom bosanske firme čiji je osnivač bio neki Džirlo.
Zbog svoje beskorisnosti i lošeg kvaliteta (hit-proizvodi: Stomak-eliminator, sprava za vježbanje, te čaj za mršavljenje), vrlo brzo su u žargon ušli kao nešto najgroznije što čovjek na tržištu može naći. Ipak, u uslovima solidnog standarda, male ponude novotarija i potrošačkog mentaliteta ljudi iz tadašnje SFRJ, Džirlo proizvodi su, uz pomoć mota "za Džirlo ljude, Džirlo proizvodi", našli svoje mesto na tržištu, tako da se vlasnik relativno brzo obogatio. Ostao je upamćen i slogan za devojke koje su promovisale proizvode: "biti Džirlo djevojka, to je dobro plaćen posao!", što su zlonamjerni često povezivali sa prostitucijom. Kažu da sada u Srbiji prodaje šibice, reklama ide ovako: "Naručite Džirlo-šibice sa svojim likom na kutiji. Svi poznati ljudi već imaju Džirlo-šibice."
ELAN

Slovenačka fabrika sportske opreme poznata kod nas i u svijetu po proizvodnji visokokvalitetnih skija (serije: fas, omni, rm, rc...). Gledali smo svjetske prenose skijaških takmičenja i prebrojavali koliko skijaša vozi ELAN.
FIĆO

Prevozno sredstvo koje su mnogi velikodušno zvali automobil. Iako predviđen za prevoz manjih putnika na kratkim relacijama, fićom su čitave familije (sa koferima, strinama i loncem punjenih paprika za usput) putovale na more, planine ili u posjete rođacima na drugi kraj zemlje. Drugim riječima, može se reći da je fićo bio jugoslavenska buba, te da je kao takav motorizirao radni narod bivše Jugoslavije.

Kupovina fiće 60-ih i 70-ih godina bio je događaj ravan rođenju ili smrtnom slučaju u porodici. Vlasnik novog fiće bi bo dolasku kući prvo potrpao oduševljenu djecu iz komšiluka i provozao ih po istom. Zatim bi pristupio slijedećem obredu: 1. ritualno pranje; 2. pažljivo namještanje naljepnice "YU" i 3. ukrašavanje enterijera minijaturnim kopačkama, kockicama ili bokserskim rukavicama.
Taman kada su vozači fića zaključili da su postigli sve što su mogli u životu, pojavljuje se prvo Zastava 1100 pa onda Zastava 1300. Vlasnici ovih novih drumskih zvjeri su, kao dodatnu pakost, uveli presvlake za sjedišta (za fiću ih niko nije pravio). Najcenjenije su bile one od vještačkog krzna, na šta su vozači fiće jedino mogli da odgovore dlakavom presvlakom za volan.
Posebnu zavist izazivala je prostrana platforma iza zadnjih sjedišta Zastave 1100 i 1300 (kod fiće je nema), na koju su komotno mogli da se smjeste jedan ukrasni jastučić FK Željo i pas koji klima glavom. Pokušaji vozača fiće da ovu prednost neutrališu dodatnim naljepnicama (tigrovi koji se sudaraju glavama uz poruku "Pazi!"), ili ugradnjom dugačkih plastičnih antena, nažalost nisu uspjeli.

FILTER 160

Na skoro svakom stolu svakog kafića, uz kafu se nalazila barem jedna kutija Filtera 160 - omiljene cigarete srednjoškolaca koje je proizvodila Tvornica Duhana Zagreb. Filter 160 cigareta je imala prijatan aromatičan miris, fin plavičast dim i zavidno nizak nivo nikotina, a nije bila čađava ko York, niti je bila preskupa cigareta ko' Malboro. Uz sve to je imalo jednostavno ali atraktivno pakovanje zlatno-maslinasto zelene boje. Jednom rječju, filter 160 je bio zakon!

GALAKSIJA


Prvi domaći kućni kompjuter. Nastao je na način karakterističan za mlade dane računarske industrije u čitavom svijetu. Plod je razvoja jednog čovjeka, Voje Antonića, nastao u "kućnoj laboratoriji", a popularnost je stekao kroz akciju koju je vodio časopis "Galaksija" i stigao je u domove preko 8000 ljudi, koji su skupili hrabrost da ga sami naprave. Proces je išao ovako: 1. čitali ste časopis "Galaksija", 2. kupili ste štampanu pločicu, čipove, otpornike i bog zna šta sve ne, i sve to znate zalemiti i spojiti. Kasnije se mogao kupiti i složen ali je koštao skoro kao Commodore 64. Sve u svemu, kada se objektivno sagledaju okolnosti i uzme u obzir kada se sve ovo dešavalo, Galaksija je bio prilično uspješan projekat u kome je bilo svega osim većih para.







GOLF

Vozio sam sve - od fiće do BMW-a, Mercedesa i Jaguara, ali nijedan mi nije značio isto što i Golf - auto s dušom.
GORNJI MILANOVAC

Zamišljao sam ga kao neki grad pun sličica i stripova.
GOTOVA JELA "29. NOVEMBAR"

Za sve one što su radili u tri smjene. Sarma i neki drugi specijaliteti u aluminijskom pakovanju zlatne boje.
GRICKALICE

Industrijski prehrambeni proizvodi za "mezenje". Pod pojmom su se podrazumijevale prvenstveno slani snackovi: Čipi-Čips, SMOKI, Kviki-gric, slani BOBI štapići, itd.


HIGIJENIČAR

Đak u osnovnoj školi koji je kontrolisao uši, nokte a bogami i opšti vizualni dojam.
Isti đak je imao teku na kockice u koju je bilježio pluseve i minuse iz higijene učenika.
HILJADARKA

Novčanica od 10 dinara sa nezaboravnim likom Alije Sirotanovića.

HIT MESECA

1. Muzička emisija TV Beograd koja je promovirala domaće vokalno-instrumentalne sastave od Laibacha do Lakih Pingvina. 2. U nekim gradovima bivše juge "hit meseca" je u žargonu oznašavao i ženski mjesečni ciklus.
INDIREKT

Sportski magazin Televizije Beograd, počeo sa emitovanjem početkom 70-tih. Emitovan je ponedjeljkom od 19.00 na drugom programu. Ako si išao u školu poslijepodne, onda bi obično kasnio na početak emisije, otprilike deset minuta. Urednik i voditelj bio je Marko Marković. Najčešće je nosio džempere, a najdraži su mu bili oni sa sa romboidima. Jedan od najgledanijih segmenata emisije bio je legendarni "Kutak za sporni trenutak", kojeg su mnogi vatreni navijači čekali da bi potvrdili svoje mišljenje o (ne)pristrasnosti pojedinog sudije. Manje interesantna je bila rubrika "Kucamo na vrata zaboravljenih asova" gdje su neke deke i bake pričale kako su trčale i skakale prije 40 godina (ranih devedesith nadrealisti su pravili skečeve na ove teme). Kasnije su odgovorni na TVB promijenili špicu, vrijeme emitovanja (pomjereno na 20.00), i što je najgore voditelja. Nije ni čudo što se emisija "ugasila".
IZVJEŠTAJ O VODOSTAJU RIJEKA

"Sava kod Galgova - sto trideset i pet, Sava kod Galgova jedan, tri, pet..." Dubok i hrapav glas neke spikerice na Radio Zagrebu čitao je "vodostaj" na kraju dnevnih vijesti. Zamišljao sam ljude iz Službi mjerenja rijeke kako u gumenim Borovo čizmama prilaze nekoj označenoj letvi, i kako upisuju vodostaj drvenim olovkama u neke njihove specijalne teke.

"JE LI TO MOGUĆE!"


Uzvik Mladena Delića poslije Radanovićevog gola na utakmici Jugoslavija-Bugarska 3:2, stadion Poljud u Splitu, decembra 83. u kvalifikacijama za EP 84 u Francuskoj.





JUGO

Najpopularniji automobil jugoslovenske proizvodnje. Poznat po tome što je fabrika Zastava sa svojim kupcima igrala igru iznenađenja sa nazivom "Pogodite kakav je vaš auto!". Naime, iako su naoko svi izgledali isti kao novi, neki su trajali par godina ili 30.000 km, dok ste s drugim mogli da se vozite 10-15 godina i 150.000 km bez ikakvih problema, čak da poželite da kupite ponovo isti. Sa druge strane, to je auto koji je doživjeo takvu "popularnost" u svietu da ga je čak i Bruce Willis vozi u jednom od svojih "Die Hard" filmova . U proizvodnju je ušao oko 1983. godine i izgleda da nema namjeru da izađe iz nje. Varijacije motora su bile od 45-65 ks. Jedan model ovog "legendarnog" automobila ima čak i svoju pjesmu:
Jugo 45

Kažu da su čuda svijeta
piramide afričke
Kažu da su čuda svijeta
velike rijeke Indije
Al' nijedno čudo nije
bilo ravno onome
Kad je stari uparkir'o u bašću
Jugu 45

Skupio se sav komšiluk
i pola rodbine
Ono pola nije moglo,
nije moglo od muke
Stara napravila mezu,
ispekla 'urmašice
Stari otiš'o u Granap po još logistike
Bilo je to dobro vrijeme
Sve na kredit, sve za raju, jarane
U auto naspi čorbe,
pa u Trst po farmerke
Bilo je to dobro vrijeme
Te na izlet, te malo na more
U kući puno smijeha
U bašći Jugo 45
Vozio ga čika Franjo,
da proda jabuke
Vozio komšija Momo,
da mu ženu porode
Vozio ga daidža Mirso,
kad je iš'o u kurvaluke
Vozio ga malo i ja,
kad bi mazn'o ključeve Bilo je to dobro vrijeme
Sve na kredit, sve za raju, jarane
U auto naspi čorbe,
pa u Trst po farmerke
Bilo je to dobro vrijeme
Te na izlet, te malo na more
U kući puno smijeha
U bašći Jugo 45
Virio sam jedno veče,
iz bašće čuo glasove
Momo, Franjo, daidža Mirso
nešto tiho govore

Onda pružiše si ruke,
na komšiju se ne može
Onda popiše po jednu i razguliše
Izgledao je baš mali to veče naš Jugo 45
Pobjegli smo jednog jutra
s dvije kese najlonske
Prvo malo Lenjinovom,
pa preko Ljubljanske

Danas nam je mnogo bolje,
novi grad i novi stan
Stari nam je postao fora,
kantonalni ministar

Ali meni je u glavi uvijek ista slika, siti fleš
Stara kuća, mala bašća,
i u njoj Jugo 45
Ali meni je u glavi uvijek ista slika, siti fleš
Stara kuća, mala bašća,
i u njoj Jugo 45




Kabrio (model nikad viđen u našim krajevima)
Najnoviji Yugo




Bez komentara



KIKS

Još jedan iz niza nezaboravnih termina naše mladosti. Pokušajte ga prevesti na Švedski, Holandski, Englski ili Njemački. Ko radi, taj i griješi. Ako je greška učinjena, najbolje je nasmijati se (ovo naročito vrijedi za "počinioce"). Ne zaboravimo: smijeh je zdrav, a loše zdravlje nije smiješno!
KLUPA U PARKU

Tradicionalna destinacija svih onih što su s vremena na vrijeme bježali sa časova. "Klupa u parku" obično se birala po konfiguraciji terena, odnosno, morala je da bude dobro skrivena od neželjenih pogleda prolaznika (to su mogli biti i roditelji koji se vraćaju sa posla). Nadalje, poželjno je bilo da ima i naslon za leđa. Na tom naslonu se sjedilo, urezivala su se srca i inicijali simpatije. Oni koji su sjedili na naslonu obično su i pušili. "Klupa u parku" imala je svoje naročito značenje u večernjim satima, kada su se na istoj izmjenjivali i prvi poljupci. Zadnji put kad sam obilazio neke stare klupe u našem parku, sve što sam našao bilo je ovo:




KRAŠ BAJADERE

Jednostavne poslastice koja pričinjavu veliko zadovoljstvo - naročito kad do njih dođeš poslije dužeg vremena.


KRPENJAČE

Lopte pravljene od starih čarapa napunjenih krpama, koje su zamijenjene modernom "buba-marom".

KUĆA CVJEĆA

4. maja 1980. spiker RTV Beograd Miodrag Zdravković plačući je objavio da je umro Tito. Tim događajem počinje jedna nova epoha, u kojoj je između ostalog svjetlo dana ugledalo vjerovatno najmanje ali najprometnije groblje na svijetu. Kuća cvijeća je izgrađena od kamenih blokova teških i po 7 tona koji su dovoženi Savom i Dunavom iz Tebe i Luksora. U Kuću cvijeća išlo se oborene glave i pješke.



Najnesrećniji su činilo se bili oni iz SUBNOR-a, a jedina utjeha im je bila popunjavanje knjige utisaka ("...lakše bi mi bilo da mi je sin umro..."). Kuća cvijeća je, dakle, bila simbol narodnog pijeteta prema velikom državniku.
A naš narod sve zna. I dugo pamti. Jer je pametan...
KVISKO

Naziv za kviz serijal RTZ osamdesetih godina XX vijeka, inače jedna od najpopularnijih ikona u istoriji jugoslovenske televizije. Izgledom asocira na štetne insekte i Olivera Mlakara. Upotrebna vrijednost "Kviska" sastojala se u "ulaganju" bodova osvojenih tokom kviza sa mogućnošću njihovog dupliranja. U poeziji uličnih gulanfera, koji su u stvari pretača današnjih repera, izraz "Kvisko" se koristi kao metafora i hiperbola: "ima glavu ko' Kvisko".

LEKSIKON

U osnovnim školama osamdesetih - javljaju se prvi leksikoni, koji igraju ključnu ulogu u upoznavanju suprotnog spola. Leksikon je bio opširni upitnik koji se davao na ispunjavanje što širem krugu školskih prijatelja i poznanika. Kao leksikon služila bi obična školska sveska na čijoj bi se svakoj desnoj stranici nalazilo po jedno pitanje, te ispod pitanja, pod rednim brojevima, odgovori ispunjavatelja. Na prvoj desnoj stranici svatko bi prvo pod svojim rednim brojem upisao svoje ime i prezime te pod istim rednim brojem odgovarao na sva slijedeća pitanja. Leksikon bi započinjao pitanjima tipa "Kako se zoveš?", "Koliko godina imaš?", "U koji razred ideš?", "Šta si po horoskopu?", "Koja ti omiljena boja?", "Omiljeno jelo?", "Omiljena marka auta?", "Koju vrstu muzike slušaš?", "Omiljena domaća grupa?", "Omiljena strana grupa?", "Omiljeni pjevač?", "Omiljena pjevačica?", "Omiljeni film?" i tako unedogled, a sva ta pitanja bila su tek uvertira u ono glavno: Ljubav. Rubrika "Ljubav" obično bi započinjala pitanjem "Imaš li simpatiju?" (riječ "simpatija" spada u tipično leksikonski žargon - ne sjećam se da smo tu riječ ikada koristili van leksikona). Nakon toga uslijedila bi pod-pitanja: "Kako se zove? (može i samo inicijali)", "U koji razred ide?", "Koju boju kose ima?", "Koju boju očiju?", "Da li ste se već poljubili?" itd.

Iako je u opticaju znalo biti mnoštvo leksikona, nisu svi bili jednako popularni. Popularnost leksikona ovisila je naravno o tome ko ga je sve ispunio. Trebali su ga kao prvo ispuniti glavni dečki i glavne curke iz razreda, a ako bi se leksikon uspio "utrapiti" i kome od glavnih dečki i cura iz viših razreda, onda bi se za taj leksikon doslovce otimalo.


LOKICE

Beogradska plesna grupa pod vodstvom Lokice Stefanović, najčešće nastupa za TVBG. Repertoar: sve od diska do folka.

M-48

Puška, iz koje su učenici-srednjoškolci pucali na praktičnom djelu nastave iz predmeta "Opšenarodna odbrana i društvena samozaštita". Trik je bio kako nasloniti puščani kundak na rame i zadržati ga pri tome, u suprotnom pri opaljivanju postojala je mogućnost da kundak razvali ključnu kost. Puška je bila neka modificirana verzija partizanske puške iz 2. Svjetskog rata tj. karabin proizveden 1948. sa magazinom od 5 metaka i dometom do 5000 metara. Na avione koji nisko lete i na padobrance vatra se otvara iz udaljenosti do 500 m. Tenkovi i druga oklopna vozila gađaju se u proreze za osmatranjena daljini do 200 m. Puška se puni okvirom od 5 metaka. Pri punjenju okvir ne ulazi u magazin. Brzina gađanja u borbi iznosi do deset metaka u minuti.
MAĆE, IDEŠ KOD KLJUZ?

Reklamni slogan tvornice odjeće Kluz, spomenutu krilaticu izjavljuje osoba afričkog porijekla (crnac). Još jedan dokaz ravnopravnosti svih ljudi na tlu ex-juge.


MALE TAJNE VELIKIH MAJSTORA KUHINJE

Čuvena propagandna emisija ''Podravke'' iz Koprivnice, za njihov najpoznatiji proizvod, ''Vegetu''. Emisija se emitovala četvrtkom popodne, na prvom programu zajedničke JRT šeme. Vodili su je Oliver Mlakar i majstor kuhar Stevo Karapandža. Predstavljali su recepte za razne specijalitete, kojima je posebnu aromu davao jedan poseban začin: ''Vegeta''.
Zaštitni znak emisije bio je džingl: ''Ali nekih stvari ima, što ne govore se svima, što se samo nekom šapnu, Ti ih znaš!''.
Stvarajući "Male tajne velikih majstora kuhinje", Podravka je isprva željela približiti potrošačima svoje nove proizvode, otkriti im nove recepte i tajne dobre kuhinje. Pokazalo se da je istražujući teoretski i praktično, te primjenjujući nove spoznaje kroz tradiciju i iskustva mnogih kuhinja, posebice gastro-razglednicama, uspjela gledateljima-potrošačima približiti mnoga nova jela, naravno s Vegetom.
Godine 1999. Male tajne velikih majstora kuhinje" obilježile su i 500. emisiju,
po dobrome običaju u krugu poklonika dobrog jela i Vegete. Jer, sve se mijenja, i vremena i ljudi, ali s Vegetom se uvijek bolje jede!
MOTOKULTIVATOR

1.Riječ-fenomen, ušla u upotrebu sredinom osamdesetih pod utjecajem poplave reklama za isti, najčešće u kontekstu uvredljivih poredbi (npr. "Lijep si ko slika, a na slici motokultivator") 2. "Motokultivator" je inače poljoprivredni stroj koji ima samo jednu osovinu i najviše 16 KS, konstruisano da vuče, potiskuje ili nosi izmenjiva oruđa za...
MIROSLAV CERAR

Odlazio je na Olimpijade, ali i na evropska i svjetska gimnastička prvenstva kao sportista od kojeg smo uvijek očekivali, a uglavnom i dočekali medalje. Rusi su ga zvali da dođe u Moskvu i da tamo nastavi sa treninzima i studijem, ali on nije pristao. Isto bi bilo da su ga pozvali i Amerikanci. Kaže, nije imao potrebe nigdje da ide. Živjeli smo u našoj zemlji, kaže, i njemu je svugdje bilo lijepo, svugdje je vladalo drugarstvo. Bio je rado primljen i u Beogradu, i u Zagrebu, i u Sarajevu, Doboju, Banjaluci, Osijeku, Varaždinu, Nišu… Sada živi i radi kao advokat u rodnoj Ljubljani.
NAŠI

Eufemizam za bivše Jugoslavene koji se nalaze u inostranstvu, bez obzira iz koje bivše republike dolaze. Ovaj naizgled nedužni termin dokazuje da je sav krvavi trud uložen u rastavljanje bivše Jugoslavije na sastavne dijelove izgleda bio jalov - jer iako su se bivše republike SRFJ fizički razdvojile jedna od druge, nisu se uspjele razdvojiti u glavama njihovih (bivših ili sadašnjih) stanovnika.


NEDJELJNI ZABAVNIK

Jedna od boljih emisija za djecu u bivšoj jugi. Emitovala se nedjeljom prije podne, na zajedničkoj JRT šemi. Stvorena je ''da ne bi nedjelje dosadne bile, "dan za spavače tužnog lika''. Zato je u pomoć dolazila TV sila i ''Nedjeljni zabavnik''. Pravljena je u studiju TV Sarajevo, a voditelji su bili Seid Memić Vajta i Rusmir (zaboravio sam prezime).



NEGRO BOMBONI

Nešto tvrdo, ljepljivo, užasnog okusa i još crne boje. Neki su za ove "bombone" tvrdili da su navodno super bomboni za djecu.



NOVA GODINA

Na staru godinu trgovine su radile obično do dva. Zato se kruh čekao u divovskim redovima, jer zna se da uz mezu, francusku salatu i sarmu najbolje paše svježi kruh. Navečer je na TV emitiran šaljivi dnevnik, a ako se Nova čekala kod kuće, onda TV nije bio gašen do jutra. Kombinirani su programi iz svih studija JRT-a. A iza ponoći - film. Prvi dan nove godine gledali smo neizbježni koncert iz Beča...
NOVI FOSILI

Jedan od najpopularnijih i najtiražnijih pop-bandova, nastali negdje ranih 70-tih, ali tek kad u sastav, u drugoj polovini 70-tih, dolazi Rajko Dujmić, počinje njihov uspon.
U postavi: Đurđica Barlović (vokal), Dujmić (klavijature), Vladimir Kočiš-Zec (gitara), Marinko Colnago (bas) i Moka (bubnjevi), snimili su nekoliko odličnih albuma i masu hitova ("Tonka", "Košulja plava", "Budi uvijek blizu", "Šuti moj dječače plavi", "Najdraže moje", "Pričaj mi tiho, tiho", "Sanjaj me", "Da te ne volim", "Diridonda", "3+10", "E moj Saša", "Sanja"...).

1984. u bend dolazi nova pjevačica, Sanja Doležal (malo kasnije umire Moka, pa za bubnjeve sjeda Nenad Šarić-Brada), a hitovi se i dalje redaju ("Milena", "Šu-šu", "Za dobra stara vremena", "Jedna suza", "Još te volim", "Ja sam za ples"...).

Novi fosili se raspadaju nekako s raspadom Juge (kasnije se ponovno okupljaju samo s Dujmićem, što više i nije bitno za ovaj bend), ali generacije ih još uvijek pamte...
NOVOKOMPONOVANA NARODNA MUZIKA

Glazbeni stil nastao pod utjecajem tradicionalne srpske i bosanske izvorne folklorne glazbe, ali i nekih melosa sa Istoka. Uz upotrebu tradicionalnih instrumenata izvođači obavezno koriste sintesajzere, električne gitare i sl. Tematika pjesama je većinom ljubavno-melanholičnog karaktera; najčešće se izvodi u kafanama ili na vjenčanjima na čelu s izazovnom vokalisticom (pevaljka), dok velike zvijezde održavaju masovne koncerte na stadionima ili u sportskim dvoranama. Najpoznatiji predstavnici su: Lepa Brena, Kemal Malovčić, Ceca, Halid Bešlić, Sinan Sakić, Šemsa itd.

U tematskom pogledu, autori NNM veliku pažnju posvećuju fundamentalnim metafizičkim pitanjima ("Šta sam Bogu zgrešila", "Zašto majko tako patim"), ali ne zapostavljaju ni pojedinačne nauke i discipline, npr. komparativnu sociologiju ("Moje selo lepše od Pariza") ili fiziologiju ("Ala bi se šigicala al mi ne da nana"). Što se poetike tiče, iako se NNM bazira na tradicionalnom stihu i stilskim figurama, pojedini autori pribjegavaju avangardnijim izrazima poput - "Suzama sam lepio tapete"...

ODJELJENSKE ZAJEDNICE


Đaci su trebali da se od malena uče samoupravljanju. Zato je svako odjeljenje imalo predsjednika, sekretara, blagajnika i higijeničara.

OLIMPIK EKSPRES

Brzi voz od Beograda do Sarajeva. Počeo je da saobraća od Olimpijade u Sarajevu.
OMLADINSKA PRUGA BRČKO-BANOVIĆI

Građena krampovima i lopatama omladine za potrebe prevoza uglja iz rudnika Kreka Banovići do luke Brčko.
Prva pruga širokog, "normalnog" kolosijeka u sjeveroistočnoj Bosni.
Poznati refren iz tog vremena: "Brčko - Banovići, to je naša meta - izgraditi prugu još ovoga ljeta".

ONO i DSZ

Opštenarodna Obrana i Društvena Samozaštita, također predmet u osnovnoj i srednjoj školi, kulminira tzv. vanškolskom nastavom na streljani gdje se za ocjenu gađa iz puške M-48.

Sistem ONO i DSZ bio je potpuno usklađen sa sistemom socijalističkog samoupravljanja.

Rješenja koje je sadržala koncepcija, doktrina i sistem odbrane SFRJ, kao i zakonski akti proistekli iz ovih dokumenata, jasno pokazuju da je cjelokupan sistem odbrane i bezbjednosti bio podređen očuvanju temeljnih vrijednosti i stremljenja ondašnjeg društva, na kojima je i sam bio utemeljen. Slamanjem ovih vrijednosti slomila se država, i logično, i njen odbrambeni i bezbjednosni sistem.

88 RUŽA ZA DRUGA TITA

Masovna hortikulturalna pojava nakon 1981. Zasadi ruža (kom.88) uljepšavali su većinu javnih zelenih površina uz obaveznu tablu s istoimenim natpisom kao memento Drugu Titu, preminulom u svojoj 88. godini.

PAR-NEPAR SISTEM VOŽNJE

Nezaboravne restrikcije benzina. U određene dane su se mogli voziti samo oni čija je registracija završavala na paran broj, a tokom onih drugih - oni s neparnom registracijom. Međutim, kako su ljudi iz naših krajeva poznati po svojoj dovitljivosti, nije trebalo dugo čekati da neko smisli praktičnu alternativu benzinu. Naime, inžinjer Anton Peterka se nije dao zbuniti nestašicama benzina na pumpama, te je svoj "jugo" prilagodio novom gorivu kojega ima svuda.

Vjerovali ili ne "jugo 45" pored benzina kao gorivo može da koristi i drva. - Nije to nov izum, tehnologija je stara 125 godina, samo je shodno prilikama ponovo primjenjljiva, kaže rudarski inženjer Anton Peterka, konstruktor i vlasnik pomenutog auta na drva. U cilindrično "furunče" stane oko 35 kg drva dovoljnih da se pređe oko 145 km.

PARTIZANI

Čak i letimičan uvid u Times-ov Atlas svjetske istorije ili enciklopediju Britannica otkriva kako svjetski istoričari smatraju da su jedan od najjačih otpora fašistima pružili upravo Titovi partizani.
PEĐA D' BOJS BEND

Beogradska rok grupa s najvećim hitom "Jugoslovenka...", Peđu se također može vidjeti u filmu Živojina Pavlovića "Kad budem mrtav i beo" kako glumi pjevača-debitanta.
PIONIR

P=pošten, I=iskren, O=odan, N=nepokolebljiv, I=istinoljubiv, R=radišan;

Članstvo je u svakom slučaju bilo neizbježno kao dio osnovno-školskog obrazovanja. Inicijacija se sastojala od svečane, kolektivne zakletve na Dan Republike, 29.XI.: "Danas kada postajem pionir, dajem časnu pionirsku riječ: da ću marljivo učiti i raditi ... Potom bi slijedila raspodjela crvenih članskih knjižica i znamenja kao što su plava "titovka" sa "zvijezdom petokrakom" (kapa), crvena marama, a sve zajedno bi bilo popraćeno školskom priredbom (zbor, recitacije, itd.) te malom zakuskom. Samo članstvo u dotičnoj organizaciji nije podrazumijevalo veće obaveze ni povlastice. Povremeno, od pionira se zahtijevalo sudjelovanje u "punoj opremi" pri svečanom obilježavanju raznih obljetnica, svečanom dočeku uvaženih gostiju i sl.
POLJACI

Od Poljaka se je kupovalo na rubovima pijaca. Tamo bi dolazili zaraditi koju paru oni sretni Poljaci koji su dobili vizu za ljetovanje na Jadranu. Bilo je na prodaju kamp opreme, stolnjaka, bižuterije od jantara, itd. Prodavali su na haubama svojih vozila (peglice i sl.).
PONY

Skoro svi smo vozili pony bickil. Nešto kasnije pojavila se i manja verzija legendarnog pony bickila (pony za manju djecu), koji se zvao Violeta. Ali - kad je došao BMX sve je otišlo...
POŠTENA INTELIGENCIJA

Termin nastao poslije II Svjetskog rata. Korišćen od strane komunističke, potom i socijalističke vlasti u kontekstu označavanja ko je sve patriota i ko je sve privržen toj i takvoj vlasti koja treba da štiti interese najširih slojeva stanovništva: "radnika, seljaka i poštene inteligencije".
PRVI SPOTOVI

Čekali smo od nedjelje do nedjelje da bi ih vidjeli u Nedjeljnom popodnevu. ("Say,Say,Say" - McCartney i Jackson).
RAČUNAJTE NA NAS

Pjesmu su podjednako voljeli pioniri, domaćice i nosioci partizanske spomenice '41. Osim autora, rado su je izvodili "akcijaši" (uz logorsku vatru), učenici viših razreda osnovne i nižih srednje škole (na "ekskurzijama", zajedno sa svojim nastavnicima) te mladi vojnici nakon polaganje svečane zakletve. Ovom pjesmom autor (Balašević) obavještava publiku da je "za zakletvu Titu spevao stih" i to u ime svoje generacije rođene "pedeset i neke". Zatim autor tvrdi da, uprkos bojazni da omladinu "nosi pogrešan tok" (jer ova "sluša ploče i svira rok"), u njoj , tj. omladini, "struji krv partizana", te da zato ona zna "zašto je tu". Za izvođenje i slušanje ove pesme bila je potrebna jedna gitara i malo sluha.
RADOVAN III

Glavni lik iz istoimene pozorišne predstave Dušana Kovačevića, prvi
(i najbolji) nosilac tog lika je bio Zoran Radmilović, koji je poslije prvih izvođenja preuzeo tekst u svoje ruke, tako da su se kasnije predstave sastojale mahom iz njegovih improvizacija.
ROKERI S MORAVU

Vokalno instrumentalni sastav koji je sa satiričnim odmakom sintetizirao ortodoksni domaći folk i klasični američki rok. Njihovi hitovi uključuju: "Krkenzi kikiriki everi dej - jes aj krk/Žvakenzi buble gume everi najt - jes aj žvak...". spomenuti hit uspostavio je "šatrovački" sufiks -enzi (npr. jok+enzi), te "Ja Tarzan, a ti Džejn - lele dunje ranke..."
Bend je osnovao V. Užičanin alias Boris Bizetić, bivši zabavni pjevač ograničena uspjeha (poluhit: "Da sam Brando il' Džems Din").
Inače Boris Bizetić je jedan od rijetkih stvaralaca nekadašnje Jugoslavije koji s pravom može nositi naziv multimedijalne ličnosti, zato što se kao stvaralac, pjevač, kompozitor, aranžer, tekstopisac i muzičar ogledao u svim žanrovima popularne muzike.

Počeo je kao kantautor šlagera i zabavne muzike sa svojim nezaboravim baladama "Kako si?", "Ljubavi mladosti moje", "Ne verujem ti više", "Mene si volela", "Ugasi svetlo"... Nije toliko vodio računa o svojoj pjevačkoj i festivalksoj karijeri, koliko je brinuo o hitovima koje je pisao za druge izvođače (Miki Jevremović, "Nisi znala da te volim", itd). Njegove pjesme pjevali su i Đorđe Marjanović, Dragan Stojnić, Olivera Katarina ...

Za kraj, dodajem da je pisao instrumentalnu muziku za neke od domaćih igranih filmova ("Tesna koža", "Bombaši", "Crveni udar", "Svemirci su krivi za sve" i "Gnjurac").
RONHILL

Marka cigareta Tvornice duhana Rovinj. Izbačene na tržište početkom osamdesetih, najprije u smeđem, a onda i u standardnom plavom i crvenom tvrdom pakovanju ("jedan Plavi Ronhill, molim vas."). Prodavane su po srednjim (tj. pristupačnim) cijenama; otud, uz cigarete '160', najpopularnija cigareta među mladima prošlog desetljeća (učenicima i studentima). S kutijom Ronhilla na stolu nije se reskirao jeftin ili 'uncool' utisak, nego je pušač slao poruku: "Ja sam urbana, zadovoljna osoba srednje platežne moći."

SLET

Održavao se povodom Dana mladosti i centralne proslave rođendana predsjednika SFRJ Tita - 25. maja svake godine na fudbalskom stadionu "Crvena Zvezda" u Beogradu (uz učešće omladinaca i omladinki, estradnih umjetnika i Azema Vlasija).
SLOVARICA

Knjiga za učenje slova, sa slovima koja se vade, pa ih obično sve pogubiš do kraja prvog polugodišta prvog razreda osnovne škole.
SLOVENIJALES

Vodeći proizvođjač namještaja u SFRJ. Početkom 70-ih Slovenijales postaje sinonim za potrošačko blagostanje u vidu "garnitura" (npr. "Klasik", "Rondo", "Mojca"), bračnih kreveta (model "007" s ugrađenim radiom "EI Niš").
Slovenijales je pravila i poznate "regale" u kojima je bilo mjesta za sve i svašta (npr. zlatna gondola), a njihovi regali su se posebno lijepo slagali s lusterima u obliku narandžaste lopte za plažu, upotpunjenih nekim naročitim mehanizmom pomoću koga je luster mogao da se spusti do poda (ostala je misterija zašto).

SPOMENAR

Mali album lijepo ukrašenih korica koji su djevojčice u dobi od sedam do jedanaest godina jedna drugoj ispunjavale crtežima i stihovima 'za uspomenu i dugo sjećanje'.
Spomenar bi na prvoj stranici obično imao upozorenje: "Piši, riši, ali znaj, listove mi ne trgaj". Ispunjavanje istog bilo je podvrgnuto strogim estetskim kriterijima - najviše se pažnje poklanjalo što ljepšim crtežima (dominirali su cvjetni motivi ), te što ljepšem rukopisu. Vrijednost spomenara ovisila je o tome da li ga je ispunila najpopularnija djevojčica u razredu.

Neki od popularnih spomenarskih stihova su: "Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba", "Ko ti ovako koso piše, taj te voli ponajviše". Popularno je bilo i presaviti ugao stranice, pa na poleđini napisati: "Otvori u slučaju rata" pa kad se otvori piše: "Budalo ne sada!". Istorija će se kasnije grubo narugati ovoj nedužnoj dječjoj šali.
Ispunjavanje spomenara bilo je, kao i u toj dobi popularno skupljanje salveta, isključivo za curice. Ulaskom u pubertet spomenari bivaju zamijenjeni leksikonima, koji uživaju nečuvenu popularnost ne samo među curama nego i među dečkima.
SPORT

Bivša Jugoslavija je nezamisliva bez svojih sportista koji su se takmičili zajedno u bratstvu i jedinstvu i postizali najveće uspjehe naročito neposredno prij raspada zemlje, i na čija je pleća kasnije palo breme nacionalizma jer su mnogi od njih bili prinuđeni da svoje sportske uspehe stavljaju u službu dnevne politike samo da bi sačuvali živu glavu.
Ljudi bi igrali sportsku prognozu i vikendom slušali radio prijemnike da bi se informisali o trenutnim rezultatima domaće lige. Najveća takmičenja (Olimpijada u Sarajevu, Univerzijada u Zagrebu, prvenstvo u atletici u Splitu, evropsko košarkaško prvenstvo) kao da su bili samo lijep uvod u ono ružno što će se desiti.
SSRNJ

Savez Socijalističkog Radnog Naroda Jugoslavije - savez svih mogućih saveza: od omladinskog, pionirskog, ženskog, ..mislim da je čak i Savez komumista službeno pripadao SSRNJ-u ali nisam siguran.
STARA KAJLA

Stari vojnik, vojnik kome je do izlaska iz vojske ostalo još svega par mjeseci. Jedno od najprivilegovanijih zvanja u bivšoj JNA, koje je pored apsolutne slobode podrazumijevalo i apsolutnu neodgovornost. Lik opjevan i u narodnoj poeziji: "Stara kuka leži ispod dajca/ pored njega gušter... ".

STARKE

Skraćeno od 'All Star' - vrsta patika marke 'Converse'. Platnene patike odličnog, jednostavnog dizajna. Dio obuće američkih zatvorenika već od ranih pedesetih. U nas njihovo vrijeme počinje početkom osamdesetih.

Kao i većina patika proizvode se u dvije verzije: tzv. "plitke" i "duboke". Ove druge na članku imaju karakterističan amblem - bijeli krug s plavom zvijezdom u sredini.
Bitna ideološka razlika: "plitke" su obuća šminkera (šminkeri bi ih oblačili uglavnom na bosu nogu) dok "duboke" nose 'alternativci'. Najpopularnije su najprije crne i bijele, a poslije i bordo. 'Starke" u drugim bojama dolaze tek kasnije.
STOJA

U svoje vrijeme, velika lova. "Stoja" je obezbjeđivala ne samo osnovne životne namirnice - "Životinjsko carstvo", "Kiki" bombone i čokoladnu bananicu, već i "Politikin zabavnik", pa čak i pakovanje crvenih kapisli za kolt. Kasnije su "stoje" izgubile na vrijednosti, a i stvari koje smo nekada s istim kupovali više nisu bile važne.

STOJADIN

Popularno ime za porodični automobil fabrike Zastava sa oznakom 101, u kome je bilo taman mjesta za četvoročlanu jugoslovensku porodicu i za njihov prtljag na putu do mora ili vikendice. Počeo je da se proizvodi kasnih sedamdesetih, i u toku svoje proizvodnje prošao je kroz više varijanti (mediteran, standard), koje su naoko izgledale isto... A i gledano izbliza nije bilo neke razlike osim u dizajnu naljepnice na zadnjim vratima.

"SVJETLIJA BUDUĆNOST"

Valjda ono u čemu se sada nalazimo.
ŠANGAJKE

Široko rasprostranjene, jeftine, platnene tenisice kineske proizvodnje čiju je plavo-bijelu varijantu proizvodilo Borovo.
ŠATROVAČKI GOVOR

Rasprostranjen među stanovnicima ex-jugoslavije. Red slogova u riječi mora biti izmješan, kao u slijedećem primjeru: vozdra. Inače, dobra gimnastička vježba za mozak. Ko nije razumio šatrovački bio je ljakse.
ŠIMINKE

Poluduboke čizme od kože ili "skaja", nošene sredinom sedamdesetih; prave šimike su bile naoružane blokejima kojima je osoba prouzrokovala buku na tihim popločanim ulicama u sitnim satima. Vrh čizama je morao imati sasvim mali "nos".
ŠKOLSKE KECELJE

Đačka uniforma u osnovnim od pedesetih do sredine osamdesetih godina. Jednostavnog kroja, tamno "teget" boje, imala je dvije osnovne svrhe: 1. Praktičnu - mogli ste znati da su djeca na nastavi ili na putu do ili od škole, a i učenici su manje prljali sopstvenu odjeću; 2. Socijalnu - na ovaj način su se mogle prikriti socijalne razlike evidentne u odjevanju djece, što je u SFRJ bilo jako važno. Iz vremena djetinjstva mnogih generacija, ostala su sjećanja na gužve po radnjama sa konfekcijom koje su trajale pred početak svake školske godine, šivenje kecelja u kućnoj varijanti i briga da li će dijete "prerasti" kecelju tokom školske godine. Sredinom osamdesetih je obaveza nošenja kecelja potpuno iščezla. Socijalne razlike su postale vrlo jasno vidljive, tako da je trka za poznatim modelom farmerki i patika poprimila stravične mjere. Mnogi roditelji i bukvalno odvajali od usta ne bi li djeci kupili "firmiranu" odjeću.

ŠTEFICA CVEK

Glavni lik iz romana "Štefica Cvek u raljama života" Dubravke Ugrešić, odnosno filma "U raljama života" Rajka Grlića. "Čuj koka" bio je obavezan početak rečenice kad god bi se govorilo o muškarcima, kao znak da slijedi potpuno neupotrebljiv savjet za dotični slučaj...
ŠVERC

Osamdesete godine bile su zlatno doba šverca. Kafa, farmerice, kozmetika ... Postojao je i drugi oblik šverca, onaj u autobusima i drugim vozilima javnog saobraćaja.

TITOVIM STAZAMA REVOLUCIJE

Takmičenje koje je jedno vrijeme bilo aktuelno u osnovnim i srednjim školama širom zemlje. Nije bilo obavezno, ali bilo je poželjno da cijela škola učestvuje. Materijal za takmičenje je izlazio u svakom broju lista "Kekec" što je ovom listu davalo monopolistički položaj na tržištu dječje štampe u ono vrijeme. Takmičenja su bila organizovana na školskom, opštinskom, gradskom, republičkom i saveznom nivou. Savezno takmičenje bilo je organizovano u Kumrovcu, rodnom mjestu Josipa Broza.

TRABANT

Plastično "čudo" iz DDR-a.

UDARNIČKE ZNAČKE

Na radnim akcijama je najvažnije bilo koliko je puta akcijaš sa zemljom u kolicima prošao pored evidentičarke, makar kolica bila i poluprazna. Akcijaši sa najvećim brojem prolazaka su dobijali udarničke značke.

UDBA

Uprava državne bezbednosti - tajna policija bivše juge, nasljednik KNOJ-a (Korpus narodne odbrane Jugoslavije) i OZN-e (Odeljenje za zaštitu naroda - "Ozna sve dozna"). Pričalo se da je moto u djelovanju UDBE bio: "Uđi prav - nećeš izaći zdrav; uđi kriv - nećeš izaći živ."

VEGETA

Poznati začin ''Podravke'' iz Koprivnice - desna ruka skoro svake domaćice bivše SFRJ.

VIJETNAMKE
Popularno ime za maslinaste jakne-vjetrovke američkih vojnika u Vijetnamu (otud ime), a poslije vijetnamskih veterana. Kult-status ova jakna zadobija nakon što je u filmu "Taxi driver" nosi Robert De Niro.
ZABRANJENO PUŠENJE
Nekoć legendarni band čije ime danas prisvajaju dvije blijede imitacije.
Nekadašnji frontmen kao da je još davno prorekao svoju sudbinu, jer uistinu on već dugo nije čovjek kojeg su nekada mnogi voljeli. Iako je to želio, nije otišao kao Pele ...
"Nekada davno si voljela čovjeka.
Taj čovjek već dugo nisam ja.
Već dugo u lošoj formi sam.
Uzalud me uspravljaš.

A, u lošoj formi sam, u lošoj formi sam,
I zato ne želim da budeš tu kraj mene.
Prošetaj ..."

ZDENKA SIR

Topljeni sir za mazanje u okruglim kutijama u kojima se nalazilo po šest trokutastih sireva, neki su ih zvali kockom (?). Svaki trokutić je, koliko se sjećam, jedva bio dovoljan da se premaže kriška kruha i obično se kupovao samo kad se ide na izlete, na more i sl. Tvornica sira se inače nalazi u Velikim Zdencima pokraj Daruvara ("Staročeško pivo"), a postoje i Mali Zdenci pa bi na pitanje "Otkuda si?" stanovnik Malih Zdenaca u pravilu odgovarao: "Iz Zdenaca." Naravno, stanovnik Velikih Zdenaca na isto pitanje odgovara: "Iz VELIKIH Zdenaca".

ZDRAVKO ČOLIĆ

Mogao bih krenuti ja o glasu, o šarmu i karizmi, o svilenim košuljama i Lokicama, o ludim glavama i zvjezdicama, o ciganima čergarima i ...

ZEPE

Crne, lagane 'kung fu' papuče sa gumenim đonovima koje su prvenstveno bile kućna i bolnička obuća starijih ljudi. Onda su se počele nositi u osnovnim školama kao obavezna školska obuća i tako su postale stilsko modno ludilo. Proizvodilo ih 'Borovo'.

ZNANJE IMANJE

Popularna emisija za poljoprivrednike i ljubitelje sela. Nedjeljom prije ručka kada je "cijela porodica na okupu". Takmičenja sela z cijele SFRJ u svemu i svačemu. Između kviza i muzičkih numera, polpularni su bili skečevi (dva glumca sa obaveznim šajkačama stoje za mikrofonom i nadmeću se u duhovitostima po principu čuvene radio-emisije " Selo veselo"). Žene su se najčešće takmičile u ručnim radovima, muškarci u znanju iz svih drugih oblasti. Postati selo-domaćin bila je stvar prestiža širom zemlje. Sela domaćini dobijala su asfalt i renovirani dom kulture gdje se takmičenje obavezno održavalo.

ZNOJNICE

Elastične, najčešće frotirne, trake, navlačeile su se na ručne zglobove za sportsko-mladalački imidž.

ŽIVOTINJSKO CARSTVO

"Krašove" male i tanke čokoladice koje su sadržavale sličice životinja iz cijelog svijeta. Djeca su kupovala ove čokoladice sa ciljem da sakupe sve sličice i polijepe ih u veliki album tvrdih korica koji je sadržavao i puno korisnih informacija o životinjama. Popunjeni album se mogao poslati "Krašu", a onda bi se poništen (crvenim uzdužnim crtama) vraćao djetetu na kućnu adresu sa bogatim paketom slatkih proizvoda.

YUTEL

Televizijski program kojem je jedan od primarnih ciljeva bio da probudi nadu i vjeru među građanima ex-juge u bratsvo i jedinstvo. Popularni su bili, za ondašnje prilike, intervju-telefonski brojevi koje je svaki građanin mogao da nazove i priloži svoj glas - "da ili ne" - na aktuelnu temu ... Teme su bile, između ostalog: "Da li ste za ili protiv slobodnih izbora? Da li ste zadovoljni odlukom federalne vlade o kotiranju nacionalne valute za njemačku marku", itd.
Inače, Yutel-ova personofikacija je bio Goran Milić, nekad najmlađi voditelj Dnevnika u Jugoslaviji, miljenik režima, velika nada, da bi mu onda karijera krenula nepredvidivim tokovima. Prvo Yutel, pa pokajništvo i novopronađena ljubav s Tuđmanom koja je rezultirala dolaskom na Hrvatsku televiziju, pa Brisani prostor s tek ponekim zrncem genijalnosti. I jedno veliko ništa. Istina, Milića je puno veći užitak slušati kako na studentskoj tribini dva sata priča o televiziji. Treba mu dati jednu takvu emisiju, samo da priča o struci, o kameri, o televizijskim porukama, da analizira priloge, da radi sve – samo da ne radi ništa.

03.05.2006.

VODIČ KROZ KULTURNA ZBIVANJA ZA MJESEC MAJ 2006

POZORIŠTA / THEATRES

NARODNO POZORIŠTE / THE NATIONAL THEATER
Obala Kulina Bana 9, Tel: 221 682

13. 05. PREMIJERA
19:30h Ivan Pl. Zajc
NIKOLA ŠUBIĆ ZRINJSKI
Dirigent / Conductor: Vjekoslav Šutej
Asistent / Assistant: Tomislav Fačini
Režija / Directed by: Ozren Prohić
Uloge / Cast: S. Hapač, A. Bakšić, A. Pljevljak – Krehić, A. Marić – Gigliani, L. Šarić, M. Đuran, I. Šarić, D. Isaković, S. Kostić, J. Bašić
Hor opere Narodnog pozorišta,
Balet Narodnog pozorišta,
Orkestar Sarajevske filharmonije

17. 05. Nenad Pervan
19:30h JEDAN ČOVJEK I JEDNA ŽENA
Režija / Directed by: Nenad Pervan
Uloge / Cast: R. Ljutović, Z. Bečić

19. 05. Meša Selimović
19:30h TVRĐAVA / THE FORTRESS
Režija / Directed by: Sulejman Kupusović
Uloge / Cast: I.Bajrović, M.Zubčević, J.Pejaković,
M.Tuka, N.Đurevska

20. 05. Jovan Steria Popović
19 :30h RODOLJUPCI
Režija / Directed by: Gradimir Gojer
Igraju / Cast: V. Jokanović, M. Trifunov

27. 05. Enver Čolaković
19:30h LEGENDA O ALI-PAŠI / LEGEND OF ALI PASHA
Režija / Directed by: Sulejman Kupusović
Igraju / Cast: A. Hasković, M. Musliović, J. Pejaković, M. Pavlović, M. Drmać, V. Jokanović, N. Đurevska, M. Kurić, E. Sijamija, R. Ljutović,
E. Muftić, S. Vidak, N. Đenisijević



KAMERNI TEATAR '55 / CHAMBER THEATER '55
M. Tita 56/II. Tel: 216 873

05. 05. Šodan
20:00h NOĆ DUGIH SVJETALA
Režija / Directed by: Tanja Miletić – Oručević
Gostovanje Pozorišta iz Mostara

13. / 15. Žan Anuj
16. / 30. 05. ŽENSKI TURBOFOLK BEND / WOMEN FOLK BAND
20:00h Režija / Directed by: Sulejman Kupusović
Igraju / Cast: N. Đurevska, G. Boban, Ž. Marlot, J. Ornela Bery,
M. Muftić, V. Glođo, M. Ovčina, R. Čolović

19. / 20. 05. Dimitrije Vojnov
20:00h VELIKA BIJELA ZAVJERA / GREAT WHITE CONSPIRACY
Režija / Directed by: Aleksandar Jevđević
Uloge / Cast: S. Bašić, M. Musliović, Ž. Marlot, G. Boban, M. Muratović, A. Ukaj

23. / 25. 05. Janusz Glowacki
20:00h ČETVRTA SESTRA / THE FOURTH SISTER
Režija / Directed by: Dino Mustafić
Igraju / Cast: T. Šojić, Z. Marjanović, S. Bambur, M. Trifunov,
J. Diklić, S. Alihodžić, D. Jovičić, M. Tuka, Ž. Marolt, R. Čolović,
E. Bravo, A. Ukaj, B. Trišić

27. 05. Aldo Nikolaj
20:00h UMRI MUŠKI / DIE HARD
Režija / Directed by: Admir Glamočak
Uloge / Cast: A. Glamočak, T. Šojić, S. Bašić



POZORIŠTE MLADIH SARAJEVO / SARAJEVO YOUTH THEATER
Kulovića br. 8, Tel/Fax: 442 572 i 205 799

06. / 11. / 18. Amir Bukvić
26. 05. DJECA SA CNN-a / CHILDREN AT CNN
20:00h Režija / Directed by: Aida Bukvić

07. 05. Josip Vandot - Vojmil Rabadan
11:00h KEKEC
Režija / Directed by: S. Hadžimehanović

10. / 25. 05. Darko Lukić
20:00h BAŠESKIJA, SAN O SARAJEVU / BAŠESKIJA, A DREAM OF
SARAJEVO
Režija / Directed by: Gradimir Gojer
Igraju / Cast: N. Tulić, S. Bejtović. A. Aljović, M. Tanović,
S. Ahmetašović, H. Mušić, A. Begović, D. Buka

14. 05. Goran Simić
11:00h BAJKA O SARAJEVU /
FAIRY-TALE OF SARAJEVO
Režija / Directed by: Marko Kovačević
Igraju / Cast: S. Bejtović, S. Ahmetašević, A. Merunka,
D. Buka, S. Hadžimehanović, M. Tanović

21. 05. Nenad Veličković
11:00h BUMBAR CAR I CAR VODONOŠAR
Režija / Directed by: Kaća Dorić



SARTR – SARAJEVSKI RATNI TEATAR / SARAJEVO WAR THEATER
Direkcija: Čemaluša 1/II, Tel.: 664 070

Scena CDA

08. / 16. 05. Ljubica Ostojić
20:00h NEVJESTA OD KIŠE / BRIDE OF RAIN
Režija / Directed by: Dubravka Zrnčić - Kulenović
Uloge / Cast: M. Lambić, S. Goronja, E. Husić, A. Selimović, A. Ukaj, M. Porča, S. Pandur

09. / 17. 05. Jose Sanchis Sinisterra
20:00h AY, CARMELA
Režija / Directed by: Robert Raponja
Uloge / Cast: S. Alispahić, D. Jovičić, M. Bešić



KONCERTI / CONCERTS

JU»SARAJEVO ART» / SARAJEVO ARTS AGENCY
Dalmatinska 2/I, Tel: 207 929 / Fax: 207 972
www.sarajevoarts.ba

04.05. ZA JEDAN ČASAK RADOSTI
20:00h Sandra Bagarić, sopran
Ivica Šarić, bas
Tamburaški orkestar HRT
Siniša Leopold, dirigent
Dom Armije

25.05. STOCKHOLM SAXOPHONE QUARTET
20:00h Dom Armije
U saradnji / In cooperation with: SONEMUS



SARAJEVSKA FILHARMONIJA / SARAJEVO PHILHARMONIC ORCHESTRA
Obala Kulina Bana 9, Tel: 666 519, 666 520 / Fax: 666 521

25. 05. Koncert / Concert
Solista / Solo performer: Sabrina Zelić
Dirigent / Conductor: Samra Bučan
Program: W.A.Mozart: Klavir koncert C-Dur, KV 467
F. Mendelshon: 4 simfonija “Talijanska”
Narodno pozorište




TRE BICCHIERI
Kranjčevićeva br. 8, Tel: 222 654

Kamerna muzika / Chamber music
“SPRING TREATS - CAPRICCI DI PRIMAVERA”

04. 05. Gudački trio
21:00h Siniša Marković, violina
Melika Hadžić, violina
Belma Alić, violončelo
Program: Mozart, Haydn, Teleman
Vinoteka

11. 05. Boris Lončar, violina
21:00h Siniša Marković, violina
Program: W.A. Mozart, K. Stamitz
Vinoteka

18. 05. Gudački trio
21:00h Siniša Marković, violina
Melika Hadžić, violina
Belma Alić, violončelo
Program: Mozart, Vivaldi, Leclair
Vinoteka

25. 05. Boris Lončar, violina
21:00h Boško Jović, gitara
Program: Vivaldi, Bach, Piazolla
Vinoteka



GALERIJE / GALLERIES

UMJETNIČKA GALERIJA / BiH ART GALLERY
Zelenih beretki 8, Tel.: 266 550

Ponedjeljak-subota / Monday-Saturday: 12:00 - 18:00h

Stalna postavka: “Jedan vijek moderne umjetnosti u BiH” /
Permanent exhibition: “A Century of Modern Art in B&H”
Utorak-subota / Tuesday-Saturday: 12:00-20:00 h

12. – 27. 05. Bosanski prekrivači / Bosna Quilt
Lucia Feinig-Giesinger sa ženama iz Goražda
Organizator: Austrijska ambasada Sarajevo



GALERIJA “ROMAN PETROVIĆ” Udruženje likovnih umjetnika BiH /
“ROMAN PETROVIĆ” GALLERY – BiH Artists Association
Titova 54, Tel: 668 009

18. 05. Izložba / Exhibition Zaifa Velić

29. 05. Izložba / Exhibition Vanja Radouš



GALERIJA MAK
Sime Milutinovića Sarajlije 7, Tel: 201 861
Svaki dan od 10:00 – 19:00h / Every day from 10:00 – 19:00h

27. 04. – 04. 05. Izložba „Ćuprija u Sarajevu“, likovna kolonija Dobrun – Višegrad
19:00h Organizator: SPKD „Prosvjeta“ Sarajevo

11. 05. – 01. 06. Izložba „Oblik i Prah“, Vitomir Lukić



GALERIJA MERSADA BERBERA “E&A”
“Holiday Inn” hotel, Tel./Fax: 288 341

Stalna postavka radova Mersada Berbera /
Permanent exhibition of Mersad Berber's works

Ponedjeljak-petak / Monday-Friday: 09:00-21:00h
Subota / Saturday: 09:00-17:00 h



GALERIJA “NOVI HRAM”
Mula Mustafe Bašeskije 38, Tel: 233 280

Do / Until: 15. 05. Jevrejski Beč - Hologramski prikaz u 21 slici



ATELJE – ZBIRKA SAFET ZEC Studio-Collection
Maršala Tita 31/II

Posjeta Ateljeu - zbirci Safet Zec moguća je svaki dan
uz prethodnu najavu na tel. 061 338 186 ili 440 041 /

Dailly visit to studio - collection of Safet Zec is possible with prior
notice - phone no: 061 338 186 or 440 041



GALERIJA “FAKTA” – art centar
Hamdije Kreševljakovića 7 C, Tel. 552 270

Stalna postavka BiH klasika / Permanent exhibition of B&H classics
Ponedjeljak-petak / Monday-Friday: 09:00-18:00h
Subota / Saturday: 09:00-15:00h



FRANJEVAČKI SAMOSTAN SVETOG ANTE /
ST. ANTHONY FRANCISCAN MONASTERY
Franjevačka 6

29.05.–15.06. Izložba slika „10 umjetnika“ (Kanada & BiH) /
Exhibition „10 artists“(Canada & BH)
Mala galerija



KINA / MOVIE THEATERS

APOLO
Mis Irbina 2, Tel: 445 201
Od / From: 18.00 & 20.00h

27. 04. – 17.05. NEBO IZNAD KRAJOLIKA / SKY ABOVE LENDSCAPE
Režija / Directed by: Nenad Đurić
Uloge / Cast: Aleksandar Seksan, Audrey Hamm, Haris Burina

18. – 25. 05. DA VINČIJEV KOD / THE DA VINCI CODE
Režija / Directed by: Ron Howard
Uloge / Cast: Tom Hanks, Audrey Touton, Jean Reno

25. 05. X-MEN 3: POSLJEDNJA ODBRANA / X-MEN 3: THE LAST STAND
Režija / Directed by: Brett Ratner
Uloge / Cast: Patrick Stewart, Hugh Jackamn, Ian McKellen, Halle Berry



IMPERIJAL
Maršala Tita 56, Tel: 445 201, 443 021

01. - 17. 05. SIROVE STRASTI 2 / BASIC INSTINCT 2
Režija / Directed by: Michael Caton-Jones
Uloge / Cast: Sharon Stone, David Morrissey, David Thewlis, Hugh Dancy, Charlotte Rampling

18. – 25. 05. DA VINČIJEV KOD / THE DA VINCI CODE
Režija / Directed by: Ron Howard
Uloge / Cast: Tom Hanks, Audrey Touton, Jean Reno

25. 05. X-MEN 3: POSLJEDNJA ODBRANA / X-MEN 3: THE LAST STAND
Režija / Directed by: Brett Ratner
Uloge / Cast: Patrick Stewart, Hugh Jackamn, Ian McKellen, Halle Berry



OBALA MEETING POINT
H. Kreševljakovića 13, Tel. 668 186

27. 04. – 03.05. NEBO IZNAD KRAJOLIKA / SKY ABOVE LENDSCAPE
Režija / Directed by: Nenad Đurić
Uloge / Cast: Aleksandar Seksan, Audrey Hamm, Haris Burina
Svaki dan / Every day: 19:00 & 21:00h

GRBAVICA
Režija / Directed by: Jasmila Žbanić
Uloge / Cast: M. Karanović, L. Mijović, L. Lučev
Svaki dan / Every day: 17:00h

04. 05. MISSION IMPOSSIBLE 3
Režija / Directed by: J.J. Abrams
Uloge / Cast: Tom Cruise, Ving Rhames, Keri Russell
Svaki dan / Every day: 19:00h & 21:15h

22. - 26. 05. 5. Ciklus Španske kinematografije / 5th. Cycles of Spanish cinematography
Svaki dan / Every day: 19:00h

25. 05. SASVIM LIČNO
Režija / Directed by: Nedžad Begović
Uloge / Cast: Naida Begović, Nedžad Begović, Sabrina Begović
Svaki dan / Every day: 19:00h & 21:00h



TESLA
Obala Kulina Bana 2, Tel: 445 201, 443 617
Od / From: 18:00 / 20:00h

KARAULA / BORDER POST
Režija / Directed by: Rajko Grlić
Uloge / Cast: T. Gojanović, S. Trifunović, E. Hadžihafizbegović, V. Nedeska, B. Diklić



UNITIC
Fra Anđela Zvizdovića 1, Tel: 295 001
Od / From: 18:00 / 20:30h



CENTRI ZA KULTURU / CULTURE CENTRES

BOSANSKI KULTURNI CENTAR
Branilaca Sarajeva 24, 441 798, 444 466

03.- 08. 05. „Sarajevo fashion week“
13. / 14. 05. „Linofest 2006.“
17. 05. Revija kulturno- umjetničog stvaralaštva osnovnih i srednjih škola
19. 05. Koncert „Erogene zone“
26. 05. Koncert KUD „Lola“



KULTURNI CENTRI STRANIH ZEMALJA /
FOREIGN CULTURE CENTRES


AMBASADA KRALJEVINE ŠVEDSKE / EMBASSY OF SWEDEN

09. 05. Izložba „Paralele“ kulturne spone / Exhibition „Parallels” an cultural bonds
Producent izložbe: Swedish Travelling Exhibitions
Historijski muzej BiH / BH historical museum

18. 05. Koncert Švedskog hora „Lidingo Motet Choir“ (Stockholm)
19.30h Concert of Swedish quire „Lidingo Motet Choir“ (Stockholm)
Franjevački samostan Sv. Ante / St. Anthony Franciscan Monastery

25.05. STOCKHOLM SAXOPHONE QUARTET
20:00h U saradnji sa JU Sarajevo Art i SONEMUS
Dom Armije



BRITISH COUNCIL www.britishcouncil.ba
Ljubljanska 9, Tel: 250 220, Fax: 250 240

Biblioteka i Informacioni centar / Library and Information center:
Ponedjeljak – petak / Monday – Friday: 08:30-19:00h
Subota / Saturday: 08:00-17:00h



CENTAR «ANDRE MALRAUX»
Mula Mustafe Bašeskije 8 / tel-fax: 206 889, 668 605
E-mail: malraux@bih.net.ba / web: www.malraux.ba

Radno vrijeme / Workong hours:
Ponedjeljak-petak / Monday-Friday: 10:00-18:00h
Subota / Saturday: 10:30-14:00h

Biblioteka / Library:
Ponedjeljak, srijeda, petak / Monday, Wednesday, Friday: 10:00-18:00h
Utorak i četvrtak / Tuesday and Thursday: 14:00-18:00h



GOETHE INSTITUT www.goethe.de/sarajevo
Bentbaša 1a, Tel: 570 000, 570 030
E mail: goethe@sarajevo.goethe.org

Radno vrijeme / Working hours:26.10.2005
Ponedjeljak-četvrtak / Monday-Thursday: 09:00-17:00h
Petak / Friday: 09:00-14:00h

Biblioteka i Informativni centar / Library and Information center:
Utorak-četvrtak / Tuesday-Thursday: 14:00-18:00h



KULTURNI CENTAR ISLAMSKE REPUBLIKE IRAN /
ISLAMIC REPUBLIC OF IRAN CULTURE CENTER
Ferhadija 2, tel. 711 055

Biblioteka / Library:
Radno vrijeme / Workong hours:
Ponedjeljak-petak / Monday-Friday: 09:00-16:00h

Besplatni kursevi perzijskog jezika / Free Persian language courses



URED ZA KULTURU AMBASADE KRALJEVINE ŠPANIJE U SARAJEVU /
CULTURE DEPARTMENT OF THE SPANISH EMBASSY IN SARAJEVO
Čekaluša 14 / tel: 223 331 / e-mail: ofcult@bih.net.ba

Biblioteka / Library:
Ponedjeljak do petka / Monday – Friday: 09:30-13:00h & 14:30-17:00h



TURSKI KULTURNO-INFORMATIVNI CENTAR /
TURKISH CULTURAL-INFORMATION CENTER
Mula Mustafe Bašeskije do 31, Tel: 271 150

Radno vrijeme / Working hours:
Utorak-subota / Tuesday-Saturday: 09:00-18:00h

19. – 31. 05. Izložba / Exhibition: Tomislav Perazić “Primorski pejzaži”

20.00 h Predavanja – Paneli: “Zajedničke kulturne vrijednosti Turske i Bosne i Hercegovine”
Predavači: prof.dr. Fehim Nametak, dr. Behija Zlatar, doc.dr. Neşe Özden i Servet Bayoğlu, savjetnik za kulturu Ambasade Republike Turske

Filmski program utorkom / Movies on Tuesday
Od / From: 18:00h (engleski titl / English subtitles)

09. 05. „NIHAVEND MUCIZE“
Režija / Directed by: Atıf Yılmaz

16. 05. „VODOPAD“ / „ŞELALE“
Režija / Directed by: Semir Aslanyürek

23. 05. „FIRUZE, GDJE SI?“ / „NEREDESIN FIRUZE?“
Režija / Directed by: Ezel Akay

30. 05. „PROPAGANDA“
Režija / Directed by: Sinan Çetin


U saradnji sa Kinotekom BiH / In cooperation with BiH Film Library
Od / From: 18:00h (bosanski titl / Bosnian subtitles)
PROGRAM “FRITZ LANG” (Friedrich Christian Anton Lang 1890.-1976. god.)

05. 05. „METROPOLIS“
Režija / Directed by: Fritz Lang

12. 05. „GRAD TRAŽI UBICU“ / THE MURDERERS ARE AMONG US“
Režija / Directed by: Fritz Lang

19. 05. „TESTAMENT DR. MABUSEA“ / „THE LAST WILL OF DR. MABUSE“
Režija / Directed by: Fritz Lang

26. 05. „GRIMIZNA ULICA“ / „SCARLET STREET“
Režija / Directed by: Fritz Lang



MUZEJI / MUSEUMS

HISTORIJSKI MUZEJ BiH / BiH HISTORICAL MUSEUM
Zmaja od Bosne 5, Tel: 210 416, 210 418

Ponedjeljak - petak / Monday - Friday: 09:00 - 16:00 h
Subota i nedjelja / Saturday and Sunday: 09:00 - 13:00 h

Izložba „Bosna i Hercegovina kroz stoljeća“ /
Exhibition „Bosnia and Herzegovina through centuries“

Izložba „Šotra iz naše riznice“ – grafike Branka Šotre
Exhibition „Šotra from our treasury “ – Branko Šotra graphics



MUZEJ SARAJEVA / CITY OF SARAJEVO MUSEUM
Mula Mustafe Bašeskije bb, Tel.: 535 688 / Fax: 535 688

- DESPIĆA KUĆA / DESPIĆ's HOUSE
Despićeva ulica br. 2 / Despićeva Street No. 2, Tel: 215 531
Ponedjeljak-petak / Monday-Friday: 09:00-15:00h

- BRUSA BEZISTAN
Abadžiluk br. 10, Tel: 239 590

Stalna izložbena postavka / Permanent exhibition
Ponedjeljak-subota / Monday-Saturday: 10:00-15:00h

- MUZEJ JEVREJA BiH / BiH JEWISH MUSEUM
Velika Avlija b.b., Tel: 535 688

Ponedjeljak- petak / Monday-Friday: 10:00-15:00h
Nedjelja / Sunday: 10:00-13:00h



MUZEJ KNJIŽEVNOSTI I POZORIŠNE UMJETNOSTI BIH /
BIH MUSEUM OF LITERATURE AND THEATER ARTS
Sime Milutinovića Sarajlije 7, Tel/fax: 201 861

Stalne postavke / Permanent exhibitions
Ponedjeljak-petak / Monday-Friday: 10:00-14:00h



ZEMALJSKI MUZEJ BOSNE I HERCEGOVINE / BiH LAND MUSEUM
Zmaja od Bosne 3, Tel: 668 027

Stalna postavka zbirki i eksponata /
Permanent collection and expones exhibition

Utorak - petak / Tuesday - Friday: 10:00 - 17:00 h
Nedjelja / Sunday: 10:00-14:00h



BOŠNJAČKI INSTITUT - FONDACIJA ADILA ZULFIKARPAŠIĆA /
BOSNIAK INSTITUTE - FOUNDATION OF ADIL ZULFIKARPAŠIĆ
Mula Mustafe Bašeskije 21, Tel.: 279 800, 279 777

Posjeta u organizovanim grupama uz najavu /
Organized group visits by appointment



FESTIVALI / FESTIVALS

9. TEATARFEST 2006
12. – 21 Maj

12. 05. GI Sofia, Bugarsko-njemačka produkcija, Sofia, Bugarska
19:00h “Nauka je fikcija”
Teatar Sloga

12. 05. Meri Nenonen, Helsinki, Finska
21:00h “Samo-okidač”
Pozorište Mladih

13. 05. Portage Residui Performativi, Torino, Italia
17:00h “Pokajnički”
Collegium Artisticum

13. 05. Teatar Mimart, Beograd, Srbija I Crna Gora
21:00h “Susret Romea I Julije”
Pozorište mladih

14. 05. Reka Szabo Dance Company, Budimpešta, Mađarska
17:00h “Najlon-revije”
CDA

14. 05. Vesele Skoky, Prag, Češka republika
19:00h “Ne…na željezničkoj stanici”
Teatar Sloga

14. 05. Motus Danza, Siena, Italia
21:00h “Voda”

15. 05. Ein Musiktheater von Haubraum&Theater Phoenix, Linz, Njemačka
21:00h “Dobro došli kod kostolomca!”
Teatar Sloga

16. 05. Company Finita la comedia, Budimpešta, Mađarska
21:00h “Knjiga čovjeka”
Pozorište mladih

17. 05. Brok & Palatz CO. Zagreb, Hrvatska
21:00h “Peterored”
Pozorište mladih

18. 05. Narodno pozorište Tuzla, Bosna I Hercegovina
21:00h “Dolno Solan”
Pozorište mladih

19. 05. Metamorphosis Theatre, Quebec, Kanada
21:00h “Povratne sjene”
Narodno Pozorište Sarajevo

20. 05. E.P.I. Center and No History, Ljubljana, Slovenia
19:00h “Studij za posljednju egoističnu predstavu”
Teatar Sloga

21. 05. Konci i krpe, Varaždin, Hrvatska
17:00h “Krpe I konci”
Pozorište mladih

21. 05. Završna svečanost
Teatar Sloga



DANI KANTONA SARAJEVO
02-09. 05. 2006. godine

02.-09.05. Turnir u malom nogometu i košarci (Kantonalni nivo) – Ekipe JKP kantona i Kantona Sarajevo
Centar Skenderija

02. 05.
09:30h Obilazak mezara šehida i poginulih boraca
Opštinska groblja / mezarja

10:00h Polaganje cvijeća
Vječna vatra, Kovači, Lav


03. 05.
10:00h Otkrivanje spomen-ploče nobelovcu Vladimiru Prelogu
Ul. Josipa Štadlera

13:00h Završetak radova u Ul. Zelenih Beretki
Ul. Zelenih beretki

12:00h Čas historije - srednje škole
Tunel DB (Dobrinjska strana)

03. – 09. 05 Izložba kaligrafije – Šukrija Gavranović
12:00h KSC “Vogošća”

03. – 09. 05 Izložba grafika - akademski slikar Irfan Hozo
18:00h Bazeni “Terme” Ilidža

19:00h Svečanost dodjele priznanja Kantona Sarajevo – umjetnički program
Narodno pozorište


04. 05.
04. – 09. 05. Čas historije - osnovne i srednje škole
Osnovne i srednje škole


05 .05.
05. – 08. 05. Sarajevo u filmu – projekcije
17:00h Kino Meeting point

19:00h Veče folklora – sarajevski KUD-ovi
KSC Ilijaš

20:00h Zvuci Sarajeva - Zbor “Pontanima”
Dom Vojske FBiH


06 .05.
10:00h Teniski memorijalni turnir “Jan Doršner”
Stadion Koševo

10:00 – 17:00h Dan djece – program za djecu
Pionirska dolina

11:00h Sarajevski kros – srednje škole Kantona
Aleja Vrelo Bosne


07. 05.
10:00h Teniski memorijalni turnir “Jan Doršner”
Stadion Koševo

10:00h Zasađivanje sadnica (uč. osnovnih i srednjih škola)
Padine Sarajeva

11:00h Smotra dobrovoljnih vatrogasnih društava
Hadžići


08. 05.
13:00h Zasađivanje sadnica (uč. osnovnih i srednjih škola)
Padine Sarajeva

13:00h Otvaranje “Muzeja 1878-1918.”
“Muzej 1878-1918.” (Ul. Zelenih beretki)


09. 05.
13:00h Otkrivanje spomen-ploče Opća bolnica “Dr Abdulah Nakaš”
Opća bolnica

archive
<< 05/2006 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


MOJI LINKOVI


VRATI SE NA:

Linkovi /politika/:


BROJA%u010C POSJETA
133993

Powered by Blogger.ba